U 13. su stoljeću iz Evrope prema Africi i Bliskom Istoku pokrenuta još dva križarska pohoda. Bili su to ujedno i zadnji spomena vrijedni napori da se očuva kršćanski utjecaj u tom dijelu svijeta.
Sedmi križarski rat je naziv za vojni sukob vođen u razdoblju od 1248. do 1254. godine kojeg je predvodio francuski kralj Luj IX. U ratu je nakon bitke kod Fariskura zarobljen kralj Luj IX. čime je pohod završen. Luj je kasnije izbavljen plaćanjem velikog otkupa te su križari morali prepustiti Dumyat i napustiti Egipat.
Osmi križarski rat je naziv za vojni sukob vođen 1270. godine protiv grada Tunisa kojeg je predvodio francuski kralj Luj IX. Osmi križarski rat ponekad se naziva Sedmim križarskim ratom, jer se Peti i Šesti križarski rat Fridrika II često broje kao jedinstven sukob. Deveti križarski rat se ponekad broji kao dio osmog. Vojni pohod se smatra neuspjehom, jer vrlo brzo po stupanju na afričko tlo Luj umire od crijevnih bolesti, a veći dio vojske oboljeva. Vodstvo po smrti Luja IX. preuzima njegov brat Karlo I. Anžuvinac koji napuštaju Tunis, te križarska vojska odlazi natrag u Francusku.
