Alexander Buczynski

je završio Studij povijesti na Sveučilištu u Utrechtu (Rijksuniversiteit Utrecht) 1988. godine. Godine 1986./87. i 1988./89. boravio je u Zagrebu kao gost student. Surađujući s Hrvatskim institutom za povijest (tada Institut za suvremenu povijest) od svog prvog dolaska u Zagreb, od 1. svibnja 1991. postaje stalnim suradnikom Instituta u okviru projekta “Vojna krajina – građa i studije”. Svoju disertaciju s naslovom: “Vojni komuniteti – središta građanstva u Hrvatskoj krajini. Povlašteni krajiški gradovi Bjelovar, Senj i Petrinja od 1787. do 1872. godine” obranio je 22. listopada 1993. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Sredinom ožujka 2001. postao je članom Upravnog vijeća Hrvatskog insituta za povijest te mjesec dana kasnije predstojnikom Odjela za novovjekovnu povijest Instituta. Od 2002. do 2006. vodio je znanstveno-istraživački projekt “Hrvatski staleški sabor”.

Od listopada 1997. kao predavač aktivno sudjeluje u nastavi na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Tako je od samog početka predavao obvezatni kolegij Opća povijest ranomodernog doba, a od 1998. i izborni kolegij Povijest Austrije.

U rujnu 2002. postao je članom Stručnog vijeća Hrvatskih studija i zamjenikom pročelnika Studija povijesti. U studenom 2004. imenovan je koordinatorom za humanističke znanosti Povjerenstva za preustroj i razvoj sveučilišnih studija Sveučilišta u Zagrebu, a u listopadu 2006. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.

Od siječnja do kraja travnja 2007. boravio je kao Research Fellow na Institute for Advanced Studies in the Humanities (IASH) Sveučilišta u Edinburghu radi arhivska istraživanja vezani za boravak škotskog mislioca Davida Humea i generala St Claira na Bečkom dvoru tijekom 1748.

 Klikom na tag ispod možete vidjeti sve emisije ovog sugovornika.