Nakon ofenzive Visla-Odra od siječnja do veljače 1945., Crvena armija se privremeno zaustavila na liniji 60 km istočno od Berlina. Dana 9. ožujka Njemačka je uspostavila svoj plan obrane za grad s operacijom Clausewitz. Prve obrambene pripreme u predgrađu Berlina obavljene su 20. ožujka pod novoimenovanim zapovjednikom grupe armija Vistula, generalom Gotthardom Heinricijem.
Kada je sovjetska ofenziva nastavljena 16. travnja, dva sovjetska fronta (grupe armija) napala su Berlin s istoka i juga, dok je treći pregazio njemačke snage smještene sjeverno od Berlina. Prije početka glavne bitke u Berlinu, Crvena armija je opkolila grad nakon uspješnih bitaka na Seelow Heights i Halbe. Dana 20. travnja 1945., na Hitlerov rođendan, 1. bjeloruska fronta pod vodstvom maršala Georgija Žukova, napredujući s istoka i sjevera, počela je granatirati središte Berlina, dok je 1. ukrajinska fronta maršala Ivana Konjeva probila Grupu armija Centar i napredovala prema južnim predgrađima Berlin. 23. travnja general Helmuth Weidling preuzeo je zapovjedništvo nad snagama unutar Berlina. Garnizon se sastojao od nekoliko iscrpljenih i neorganiziranih vojnih i Waffen-SS divizija, zajedno sa slabo obučenim članovima Volkssturma i Hitlerove mladeži. Tijekom sljedećeg tjedna Crvena armija je postupno zauzela cijeli grad.
30. travnja Hitler i nekoliko njegovih dužnosnika počinili su samoubojstvo. Gradski garnizon se predao 2. svibnja, ali borbe su se nastavile na sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu grada sve do kraja rata u Europi 8. svibnja (9. svibnja u Sovjetskom Savezu) dok su se neke njemačke jedinice borile prema zapadu kako bi se prije mogli predati zapadnim saveznicima nego Sovjetima.