Bruna Kuntić-Makvić
Bruna Kuntić – Makvić (Zagreb, 25. ožujka, 1952.), hrvatska povjesničarka, arheologinja i klasična filologinja.
Završila studij arheologije i klasične filologije (1977) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirala 1988. Majka joj je povjesničarka Ljerka Kuntić. Bavi se antičkom poviješću, starom poviješću hrvatskih zemalja, antičkim literarnim i epigrafskim izvorima i poviješću hrvatske latinističke historiografije.
Od. 1. travnja 1979. zaposlena je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za povijest, kao asistent na Katedri za staru povijest (tada: Katedra za opću povijest staroga vijeka). U isto je nastavno zvanje ponovno birana 1982. godine. Znanstvenim asistentom izabrana je g. 1986. Za docenta je prvi puta izabrana 1989., a drugi puta 1994. Za izvanrednoga profesora na Katedri za staru povijest izabrana je 25. rujna 1999.
Za redovitoga profesora izabrana je 2003. godine. Predaje Povijest Grčke i Rima i Staru povijest hrvatskih zemalja. Nositelj je predmeta na poslijediplomskim studijima povijesti i arheologije (Filozofski fakultet u Zagrebu).
Značajniji radovi:
- O povijesti uporabe ilirskog nazivlja (u knjizi: Spomenica Ljube Bobana, 1996)
- Grčka i rimska starina (u knjizi: Hrvatska i Europa, I, 1997)
- Područje rimskog Ilirika uoči dolaska Hrvata (u knjizi: Povijest Hrvata, I, 2003)
- Pregled povijesti jadranskih Grka (suautor S. Čače, u knjizi: Antički Grci na tlu Hrvatske, 2010) i dr.