Crvene Brigade (Brigate Rosse) su oružana formacija, formirana 1970. u Italiji. Cilj im je bio stvoriti komunističko društvo putem oružane borbe i odvojiti Italiju od Zapadne Alijanse – NATO. Intenzivno djeluju u Italiji 1970- ih i 1980- ih godina, a smanjenim intenzitetom sve do danas, u početku kao oružano krilo šireg lijevog pokreta, a od sredine 1970- ih kao teroristička organizacija.
Izvršavali su ubojstva i otmice pripadnika talijanskih vlasti i bogatih industrijalaca, od kojih su najpoznatija: ubojstvo talijanskog premijera Alda Mora 1978. godine te otmica generala SAD Jamesa Doziera 1981. godine. Manje od tri tjedna, poslije uhićenja Giovannia Senzania, je talijanskim antiterorističkim snagama trebalo da oslobode generala Doziera i uhite njegove otmičare. Tada veliki broj doušnika počinje surađivati s vlastima, što rezultira uhićenjima vodećih terorista. Preostali "brigadiri" nastavljaju ubijati i ranjavati političare, vojne časnike i suce, no u proljeće 1982. organizacija biva sve više sužena. Tijekom 1980-ih atentati koje su Crvene brigade izvodile bili su sve više sporadični.
Ipak organizacija proširuje svoja gledišta i aktivno učestvuje u aktualnim svjetskim političkim sukobima, npr. bili su na strani PLO-a braneći palestinsku borbu. Američki diplomat, Leamon Hunt, koji je dobio zadatak pratiti Sporazum iz Camp Davida, između Izraela i Egipta, ubijen je 15. veljače 1984. 10 godina poslije ubojstva Alda Mora, 16. travnja 1988., ubijen je demokršćanski političar Roberto Ruffilli, koji je samo nekoliko dana prije omogućio formiranje kršćansko-demokratske vlade.
Tijekom 1990-ih slabi pokret Crvenih brigada