Napredak mnogih civilizacija vezan je uz proizvodnju metala. Kako je počela ta etapa u razvoju čovječanstva i koliko je to značilo suvremenicima.
Nakon mlađeg kamenog doba (neolitika) slijedi prvo doba kovina koje nazivamo eneolitik ili bakreno doba. Ono je zapravo prijelazno razdoblje iz neolitika u metalno doba. Zlato i bakar bili su prvi metali otkriveni još u neolitu. Stanovnici Male Azije su u 6. tisućljeću pr. n. e. prvi svladali umijeće izdvajanja metala iz rude. Zidali su peći od gline visoke oko dva metra, u kojima su topili rudu i izrađivali kalupe koji su služili za oblikovanje istopljenoga metala. Topljenje rude i daljna obrada metala predstavljaju početak razvitka metalurgije. Sječiva od bakra lako su se krivila i tupila jer je bakar mekani metal, tako da se i dalje najviše rabilo oružje od kamena.
Umijeće izrade bronce pojavilo se je na srednjem istoku oko 3000 pr. n. e. i odatle je prešlo u Europu. Bronca najprije dolazi u jugoistočnu Europu, a zatim u srednju i sjevernu Europu oko 2000 pr. n. e. Brončano doba dobilo je naziv po uporabi slitine bakra i kositra = bronce. Brojni rudnici bakra i kositra iz brončanoga doba u različitim krajevima Europe dokazuju da su tadašnji ljevači brzo svladali to umijeće. To je bilo vrijeme dvaju najvažnijih izuma: kotača i lončarskog kola.
Željezno doba se nastavlja na brončano, a njegov početak i trajanje različit je na različitim područjima. U srednjoj i zapadnoj Europi ono traje kroz cijelo tisućljeće. U Egiptu tragovi uporabe željeza sežu u 4. tisućljeće pr. n. e., a do opće uporabe željeza dolazi tek oko 1300 pr. n. e. U Mezopotamiji široka primjena željeza počinje oko 1000 pr. n. e. Kraj željeznoga razdoblja ujedno označuje i kraj prapovijesti, a na području srednje i zapadne Europe taj je kraj vezan uz dolazak Rimljana.