Grofica Marija Teodora Paulina (Dora) Pejačević (10. rujna 1885. - 5. ožujka 1923.) bila je hrvatska skladateljica, pijanistica i violinistica te jedna od prvih skladatelja koja je uvela orkestralnu pjesmu u hrvatsku glazbu.
Njezinu Simfoniju u fis-molu znanstvenici smatraju prvom modernom simfonijom u hrvatskoj glazbi. Pejačević je poznata po svojim vokalnim skladbama, klavirskim minijaturama i gudačkim kvartetima, koji su bili pod jakim utjecajem ekspresionističkih i modernističkih trendova tog vremena.
U ranoj karijeri Pejačevićeve primarne teme bile su izrazito reprezentativne za razdoblje romantizma, no to će se promijeniti nakon njezina iskustva rada kao bolničarke u Prvom svjetskom ratu nakon kojeg njezina djela odražavaju filozofski pokret nihilizma i raspravljaju o motivima smrti, izolacije, i uzaludnost rata.
Pejačević se smatra najvećom hrvatskom skladateljicom. Iza sebe je ostavila znatan katalog od 58 opusa (106 skladbi), uglavnom u kasnom romantičarskom stilu, uključujući pjesme, glasovirska djela, komornu glazbu i nekoliko skladbi za veliki orkestar, nedvojbeno njezinih najboljih. Većina njezine glazbe tek treba biti objavljena i izdana na kompakt disku, iako su nedavno uloženi zajednički napori da se ova situacija popravi. Primjerice, Hrvatski glazbenoinformacijski centar objavio je neke od njezinih partitura, uključujući tri njena orkestralna djela (Klavirski koncert, Simfonija i Phantasie Concertante). Centar je 2008. izdao i dvojezičnu monografiju (na engleskom i hrvatskom jeziku) pejačevićevske znanstvenice Koraljke Kos, popraćenu prvim samopejačevićevskim CD-om klavirske i komorne glazbe. BBC Proms 2023. u Londonu sadrži izbor njezine glazbe, uključujući Simfoniju u fis-molu.
Njezin život tema je fikcionaliziranog hrvatskog biografskog filma Kontesa Dora (1993.) redatelja Zvonimira Berkovića s Almom Pricom i Radetom Šerbedžijom u glavnim ulogama.
Na slici: Dora za klavirom