Drugi križarski rat (pohod) je naziv za sukob koji se vodio između kršćanske vojske i muslimana a trajao je od 1147. do 1149. a završio je totalnim porazom kršćanskih snaga predvođenih kraljem Lujom VII. i carem Konradom III.
Križarske države nikad nisu bile posebno sigurne. Dapače, uvijek su živjele ugrožene od Turaka, koji su zadržali vlast u velikim gradovima, Alepu i Damasku. Koncem 1120-ih Turci su se uspjeli donekle ujediniti pod Zengijem, emirom Mosula i Alepa, i to je zaustavilo širenje križara. A onda su 1144. Turci vratili Edessu. Taj je događaj uzbudio Europljane i potaknuo ih da krenu u novi ratni pohod.
Papa Eugen III. je najavio Drugi križarski rat koji su po prvi put vodili europski kraljevi, i to Luj VII., kralj Francuske i Konrad III., kralj Njemačke, potpomognuti brojnim europskim plemićima. Vojske dvaju kraljeva su odvojeno marširale preko Europe i djelomično ih je načeo Bizantski car Manuel I Komnen, a čim su prešle u Anatoliju, obje vojske je porazila Turska vojska.