Grčka kolonizacija označava proces organiziranog osnivanja kolonija, odnosno novih gradova, koje su pokretali polisi iz kopnene Grčke u razdoblju od 8. do 6. vijeka pne. širom Mediterana i crnomorskog priobalja.
Grčka kolonizacija odnosi se i na širenje arhajskih Grka, osobito tijekom 8.-6. stoljeća prije Krista, preko Sredozemnog mora i Crnog mora.
Arhajsko širenje razlikovalo se od migracija željeznog doba grčkog mračnog vijeka, po tome što se sastojalo od organiziranog usmjeravanja (vidi oikistes) dalje od izvorne metropole, a ne od jednostavnog kretanja plemena, koje je karakteriziralo gore spomenute ranije migracije. Mnoge kolonije, ili apoikia (grčki: ἀποικία, prev. "dom daleko od doma"), koje su osnovane u tom razdoblju, na kraju su se razvile u jake grčke gradove-države, funkcionirajući neovisno o svojoj metropoli.
Razlog zbog kojeg su Grci osnivali kolonije bio je snažan gospodarski rast s posljedičnom prenaseljenošću matice, te to što zemlja tih grčkih gradova država nije mogla podnijeti veliki grad. Područja koja će Grci pokušati kolonizirati bila su gostoljubiva i plodna.