Ivo Banac
(Dubrovnik, 1. 3. 1947. – Zagreb 30. 6. 2020.)
hrvatski povjesničar, pisac i političar.
Banac je rođen u Dubrovniku 1947. Godine 1959. emigrirao je u Sjedinjene Države s majkom, ponovno se našavši s ocem koji je pobjegao iz Jugoslavije 1947. Nakon očeve smrti u prometnoj nesreći godinu dana kasnije, Ivo je živio s majkom u New Yorku, gdje je studirao povijest na Sveučilištu Fordham, diplomiravši 1969. Iste godine Banac se preselio u Kaliforniju, gdje je stekao magisterij i titulu dr. sc. na Sveučilištu Stanford. Iako je bio član Studenta za demokratsko društvo, prema njegovom vlastitom priznanju, nije podupirao hippy pokret zapadne obale kasnih 1960-ih.
Banac je radio na Odjelu za povijest i lingvistiku Sveučilišta Stanford od 1972. do 1977., a zatim se vratio na Istočnu obalu da predaje na Sveučilištu Yale. Dok je bio na Yaleu bio je dva puta šef Pierson Collegea. Njegova knjiga iz 1984. godine The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics nagrađena je nagradom Wayne S. Vucinich za najbolju knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija.
Tijekom svog boravka u Sjedinjenim Državama, Banac je redovito posjećivao Jugoslaviju. Tijekom posjeta Zagrebu 1971. upoznao je Vladu Gotovca i Franju Tuđmana, koji će obojica postati bitne hrvatske političke ličnosti nakon pada komunizma. Banac je ostao u bliskom kontaktu s Gotovcem do njegove smrti 2000. godine, s druge strane, nije pozitivno mislio o Tuđmanu, opisujući ga kao osobu koja ne može tolerirati neslaganje. Unatoč tome, Banac je 1990. organizirao Tuđmanovo predavanje na Sveučilištu Yale.
Banac je 1990. prihvaćen kao pridruženi član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Između 1994. i 1999. bio je direktor Instituta za južnu Europu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Od 1990. nadalje Ivo Banac bio je aktivan i u hrvatskoj politici. Pridružio se Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci (HSLS) i postao jedan od najoštrijih kritičara Franje Tuđmana i njegove vlade, posebno u pogledu politike prema Bosni i Hercegovini. Svoje kritike izrazio je u kolumni pisanoj za Feral Tribune. Nakon raskola HSLS-a 1997., Banac se pridružio Liberalnoj stranci, zadržavajući kritičnu distancu prema vladi čak i nakon što je LS 2000. postao dio nove vladajuće koalicije lijevog centra.
Često je optuživao Ivicu Račana da SDP da nije učinio dovoljno da preokrene negativnu politiku Tuđmanovog doba. Mnogi su bili iznenađeni kad je Banac, koji je imao reputaciju očaravajućeg i neovisnog intelektualca, postao vođa LS-a. Još ih je više iznenadilo kad je 2003. godine zauzeo poziciju mjesto ministra zaštite okoliša. Tu je dužnost obnašao samo nekoliko mjeseci, sve dok SDP - stranka s kojom je LS bio u koaliciji - nije izgubio izbore od pomlađenog HDZ-a.
U Hrvatski sabor izabran je na parlamentarnim izborima 2003. Nakon izbora, Banac se založio za spajanje svih liberalnih stranaka u Hrvatskoj. Ovoj se politici suprotstavio Zlatko Kramarić koji je 2004. organizirao smjenu Banca s vodstva stranke. Banac je napustio LS u veljači 2005. i bio je neovisni zastupnik u Saboru do kraja mandata. Javno mu se zamjeralo što je navodno loše upravljao javnim sredstvima, unajmljujući svoj osobni stan kao uredski prostor, dobivajući za to naknadu od države. Banac je na optužbe da takve radnje predstavljaju zlouporabu javnih sredstava odgovorio da, iako su "podaci objavljeni u medijima točni, sve je stvar interpretacije, je li čaša napola puna ili napola prazna". Između 2007. i 2009. Banac je bio predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Klikom na tag ispod možete vidjeti sve emisije ovog sugovornika.