Jasmin Krpan
(Zagreb, 1954. - Zagreb, 30. 1. 2024.)
Fotograf fascinantne biografije bio je ikona Poleta i Starta, snimio je omot za Azru, prvi album kultnog benda, a njegove je radove, među ostalima, objavljivao i New York Times.
Time je njegovu fotografiju sa sprovoda Jurija Andropova na Crvenom trgu stavio u izbor najboljih fotografija 1984. godine, a 2003. uvrstio je i u odabir najznačajnijih fotografija 20. stoljeća i objavio u monografiji "Century".
Dobar je dio života živio u Vijetnamu, o čemu je snimio i dokumentarni film, Dobro jutro, i laku noć, Sajgon. Kako je tada rekao u intervjuu za Jutarnji, Teni Šarčević: “Do prije pet do deset godina na svijetu je najvažniji bio Atlantik, a sada je to Pacifik, odnosno odnos između Azije i Amerike”, priča, pa nastavlja zašto je odabrao upravo Vijetnam: “Jako me zanimalo kako se sjever i jug Vijetnama odnose nakon užasnog rata, odnosno sjeverne okupacije juga. Želio sam znati postoji li tu mržnja, jer je u sukobima poginulo oko milijun i 400 tisuća ljudi. Bilo mi je to, na neki način, relevantno i za situaciju na našim prostorima. Po samom dolasku se iznenadio - mržnje nije bilo".
Karijeru je započeo, slučajno, u Vjesniku, snimajući Zagreb kasnih sedamdesetih. Uzor su mu bile fotografije kakve su se objavljivale u časopisu Life. Bio je dio ekipe koja se sakupljala kod famozne Zvečke i Kavkaza, gdje se puno govorilo o - kulturi i o novinarstvu. I njegove su fotografije, zasigurno, vizualno pomogle definirati epohu Novog vala. Kasnih sedamdesetih, snimio je koncert Azre u prepunom Studentskom centru, i tako je nastala i fotografija za naslovnicu prvog albuma. Osamdesetih se uputio u Pariz, u Paris Matchu izašle su fotografije Solidarnosti, političkog pokreta kojeg je snimao u Poljskoj, na ulicama. Nakon SIPA-e, za koju je radio, kasnije je prešao u Gammu. U spomenutom intervjuu Jutarnjem prisjetio se kako je nekada bilo drugačije raditi. Jedan njegov urednik volio je reći - ako nemaš fotografije s događaja koji si otišao snimiti, možeš samo javiti da si poginuo. Izgovora nije bilo, a situacije u kojima se znao naći bile su nevjerojatne. “Nije bilo lako dostaviti fotografije s jednog kraja svijeta na drugi u vrijeme kada nije bilo interneta. Jednom sam prilikom morao hitno poslati filmove iz Afganistana u Pariz, pa sam došao na avion. Ljudima su uvijek naglašavali da ne uzimaju nikakve predmete od neznanaca, pa sam morao naći nekoga tko je dovoljno glup da uzme moje filmove, a, s druge strane, dovoljno pametan da ih kasnije i stvarno preda u prave ruke. Jedan čovjek je htio uzeti filmove, no žena mu je govorila da to ne učini. Na kraju ih je uzeo i bacio" rekao je.
Jasmin Krpan posljednjih je godina života snimao gradske prizore, ponajviše, zapažao je promjene u gradu, primjerice promjenu kioska na Cvjetnom trgu, i slično... Bio je i buntovne prirode Jasmin Krpan. Podsjetimo, inače, i kako je Krpan, prije par godina iz Moderne galerije (danas NMMU) povukao fotografiju ‘Azra‘ Jasmina Krpana s izložbe ‘Ikonografija grada 1950.-2000.+ - vizije grada‘: fotografiju je skinuo sa zida istaknuvši da ga nitko nije pitao slaže li se da se ta njegova fotografija izloži.
Autor nekrologa: Patricia Kiš Terbovc
Klikom na tag ispod možete vidjeti sve emisije ovog sugovornika.