Josif Visarionovič Staljin (6. prosinca 1878. – 5. ožujka 1953.) bio je sovjetski revolucionar i političar koji je bio vođa Sovjetskog Saveza od 1924. do svoje smrti 1953. Bio je generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza (1922. – 1952.) i predsjednik Vijeća ministara Sovjetskog Saveza (1941. – 1953.). U početku je upravljao zemljom kao dio kolektivnog vodstva, učvrstio je vlast i postao diktator do 1930-ih. Ideološki se pridržavajući lenjinističkog tumačenja marksizma, formalizirao je te ideje kao marksizam-lenjinizam, dok se vlastita politika naziva staljinizmom.
Rođen u siromašnoj obitelji u Goriju u Ruskom Carstvu (danas Gruzija), Staljin je pohađao Duhovno sjemenište u Tbilisiju prije nego što se pridružio marksističkoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. Uređivao je partijske novine, Pravdu, i prikupljao sredstva za boljševičku frakciju Vladimira Lenjina putem pljački, otmica i reketiranja. Više puta uhićen, prošao je nekoliko internih progonstava u Sibir.
Nakon što su boljševici preuzeli vlast u Listopadskoj revoluciji i stvorili jednostranačku državu pod novom Komunističkom partijom 1917., Staljin se pridružio njezinom vladajućem Politbirou. Služeći u Ruskom građanskom ratu prije nego što je nadgledao uspostavu Sovjetskog Saveza 1922., Staljin je preuzeo vodstvo nad zemljom nakon Lenjinove smrti 1924. Pod Staljinom je socijalizam u jednoj zemlji postao središnje načelo partijske ideologije. Kao rezultat njegovih petogodišnjih planova, zemlja je prošla kroz poljoprivrednu kolektivizaciju i brzu industrijalizaciju, stvarajući centralizirano gospodarsko gospodarstvo. Ozbiljni prekidi u proizvodnji hrane pridonijeli su gladi 1930–33, uključujući Asharshylyk u Kazahstanu i Holodomor u Ukrajini. Kako bi iskorijenio optužene "neprijatelje radničke klase", Staljin je pokrenuo Veliku čistku, u kojoj je više od milijun zatvoreno, uglavnom u sustavu logora za prisilni rad Gulag, a najmanje 700 000 pogubljeno između 1934. i 1939. Do 1937. on je imao apsolutnu kontrolu nad partijom i vladom.
Staljin je promovirao marksizam-lenjinizam u inozemstvu kroz Komunističku internacionalu i podržavao europske antifašističke pokrete tijekom 1930-ih, osobito u Španjolskom građanskom ratu. Godine 1939. njegov je režim potpisao pakt o nenapadanju s nacističkom Njemačkom, što je rezultiralo sovjetskom invazijom na Poljsku. Njemačka je okončala pakt invazijom na Sovjetski Savez 1941. Unatoč početnim katastrofama, sovjetska Crvena armija odbila je njemačku invaziju i zauzela Berlin 1945., okončavši Drugi svjetski rat u Europi.
Usred rata, Sovjeti su anektirali baltičke države i Besarabiju i Sjevernu Bukovinu, nakon čega su uspostavili sovjetske vlade u cijeloj srednjoj i istočnoj Europi te u dijelovima istočne Azije. Sovjetski Savez i Sjedinjene Države pojavili su se kao globalne supersile i ušli u razdoblje napetosti, Hladnog rata. Staljin je predsjedao sovjetskom poslijeratnom obnovom i njenim razvojem atomske bombe 1949. Tijekom tih godina, zemlja je doživjela još jednu veliku glad i antisemitsku kampanju koja je kulminirala liječničkom zavjerom. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, na kraju ga je naslijedio Nikita Hruščov, koji je kasnije osudio njegovu vladavinu i pokrenuo destaljinizaciju sovjetskog društva.
Općenito smatran jednom od najznačajnijih figura 20. stoljeća, Staljin je bio predmet sveprisutnog kulta ličnosti unutar međunarodnog marksističko-lenjinističkog pokreta, koji ga je poštovao kao prvaka radničke klase i socijalizma. Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. Staljin je zadržao popularnost u Rusiji i Gruziji kao pobjednički ratni vođa koji je učvrstio status Sovjetskog Saveza kao vodeće svjetske sile. Suprotno tome, njegov totalitarni režim naširoko je osuđivan zbog nadgledanja masovne represije, etničkog čišćenja, deportacija širokih razmjera, stotina tisuća pogubljenja i gladi koja je ubila milijune.