Novija povijest dviju latinoameričkih država, Kolumbije i Perua ilustrativna je za razumijevanje Južne Amerike.
Peru je nezavisnost od Španjolske izborio 1821., ali sve do 1884. I završetka Pacifičkoga rata (Bolivija i Peru protiv Čilea) trajala je konsolidacija te zemlje. Uslijedilo je razdoblje Aristokratske Republike (do 1930.), ali cijelo to vrijeme nekoliko je procesa pratilo politički život Perua: izum obrade biljke koke u kokain, eksploatacija prirodnih dobara (primarno rude i guano) te neprekidna borba zbog društvene nejednakosti. Tu su se pojavili važni pokreti poput Sendera Luminosa (Svijetli Put), APRA (Revolucionarna Alijansa Naroda Amerike) i neliberalne demokracije Alberta Fujimorija. Terorizam, sukobi, kriminal, korupcija, rasizam, militarizam – sve su to svakodnevne pojave u životu ove južnoameričke zemlje. Peru danas nastavlja razdobljem tzv. Demokratske obnove koja je započela 1979., ali aveti prošlosti i nestabilnost često se ponovno javljaju i upozoravaju na oprez pri planiranju budućnosti.
Kolumbija je u svojoj povijesti proživjela slična iskustva kao Peru, a neka od njih i puno drastičnije. Zemlja je stekla nezavisnost od Španjolske 1819. Pod nazivom Gran Colombia, do 1830. Kao federacija koja je pokrivala nekoliko zemalja. Kasniji politički život obilježio je dualizam konzervativaca i liberala, što traje do danas. To će izazvati dva građanska rata. Prvi je nazvan Tisućudnevni rat (1899. – 1902.) dok je drugi poznat pod nazivom Nasilje (La Violencia), te je trajao od kasnih četrdesetih kroz pedesete godine 20. st. Motiv potonjeg sukoba je bilo ubojstvo Jorega Eliecera Gaitana, liberalnog kandidata. Uz to, Kolumbija je iskusila konfrontaciju s čak dva ljevičarska gerilska pokreta – FARC i ELN, te jednim nacionalističkim (M-19). Na sve to dolazi i snažni kartel iz Medellina sa legendarnim trgovcem kokainom Pablom Escobarom.Zadnji pokušaj izlaska iz svih konfrontacija je bio mirovni sporazum države sa FARC-om za koji je predsjednik Juan Manuel Santos 2016. godine dobio Nobelovu nagradu za mir.