Lyndon Baines Johnson (27. kolovoza 1908. – 22. siječnja 1973.), često nazivan inicijalima LBJ, bio je američki političar koji je služio kao 36. predsjednik Sjedinjenih Država od 1963. do 1969. Postao je predsjednik nakon ubojstva Johna F. Kennedyja, pod kojim je služio kao 37. potpredsjednik od 1961. do 1963. Demokrat iz Teksasa, Johnson je također služio kao kongresmen i američki senator. Johnson je jedan od samo trojice, uz Richarda Nixona i Andrewa Johnsona, koji su služili na sva četiri federalno izabrana položaja u američkoj vladi (Predstavnički Dom – Senat – Potpredsjednik – Predsjednik).
Rođen u Stonewallu u Texasu, Johnson je radio kao profesor u srednjoj školi i kongresni pomoćnik prije pobjede na izborima za Zastupnički dom SAD-a 1937. Godine 1948. kontroverzno je proglašen pobjednikom na predizborima Demokratske stranke za izbore za Senat 1948. u Teksasu i pobijedio na općim izborima. Postao je vođa većine u Senatu 1951., vođa demokrata u Senatu 1953. i vođa većine 1954. Godine 1960. Johnson se natjecao za demokratsku predsjedničku nominaciju. Senator Kennedy nadmašio je Johnsona i njegove druge suparnike za nominaciju prije nego što je mnoge iznenadio ponudivši Johnsonu da postane njegov potpredsjednički kandidat (running mate).
Potpredsjednik Johnson preuzeo je predsjedničku dužnost 1963., nakon što je predsjednik Kennedy ubijen. Sljedeće godine, Johnson je uvjerljivo izabran za predsjednika, osvojivši najveći udio glasova za Demokratsku stranku u povijesti, i najveći udio za bilo kojeg kandidata od pojave široko rasprostranjenih narodnih izbora 1820-ih.
Johnsonov koncept Great Society imalo je za cilj proširiti građanska prava, javno emitiranje, pristup zdravstvenoj skrbi, pomoć obrazovanju i umjetnosti, urbani i ruralni razvoj i javne usluge. Nastojao je stvoriti bolje životne uvjete za Amerikance s niskim primanjima tako što je predvodio rat protiv siromaštva. Kao dio tih nastojanja, Johnson je potpisao amandmane o socijalnom osiguranju iz 1965., koji su rezultirali stvaranjem Medicare i Medicaid. Johnson je program Apollo učinio nacionalnim prioritetom; donio je Zakon o visokom obrazovanju iz 1965., koji je uspostavio federalno osigurane studentske zajmove; i potpisao je Zakon o imigraciji i državljanstvu iz 1965., koji je postavio temelje za današnju američku useljeničku politiku.
Johnsonov stav o pitanju građanskih prava doveo ga je u sukob s drugim bijelim južnim demokratima. Njegovo nasljeđe o građanskim pravima oblikovano je potpisivanjem Zakona o građanskim pravima iz 1964., Zakona o pravima glasa iz 1965. i Zakona o građanskim pravima iz 1968. Njegova vanjska politika davala je prioritet obuzdavanju komunizma, uključujući i vijetnamski rat koji je bio u tijeku. Pokrenuo je vojnu intervenciju punog opsega u jugoistočnoj Aziji, dramatično povećavši broj raspoređenog američkog vojnog osoblja; porasli su gubici među američkim vojnicima i vijetnamskim civilima.
Tijekom njegova predsjedništva, američki politički krajolik se značajno transformirao, jer su bijeli južnjaci koji su nekoć bili uvjereni demokrati počeli prelaziti u Republikansku stranku, a crni birači koji su sporadično podržavali demokrate prije 1964. počeli su prilaziti prema stranci u povijesnim brojkama. Dakle, od Johnsona počinje trend u kojem bijeli supremacisti preuzimaju Republikansku stranku i ona klizi sve više udesno izborom neokonzervativca Ronalda Reagana, pokretima kao Tea Party sve do današnjeg MAGA kulta.
Johnson se isprva htio kandidirati za ponovni izbor; međutim, nakon razočaravajućih rezultata na predizborima u New Hampshireu, povukao je svoju kandidaturu. Johnson se vratio na svoj ranč u Teksasu, gdje je i umro 1973. godine. LBJ je bio poznat i kao veliki šeret, jer je često goste na svom ranču vodio u razgledanje amfibijskim vozilom, potom bi glumio da mu je pozlilo ili da auto nema kočnica, a auto bi skliznuo nizbrdo u jezerce. Naravno, umjesto utapanja, gosti bi nastavili vožnjom po jezeru.
Na slici: vožnja po jezeru