Nikita Sergejevič Hruščov

Nikita Hruscov

Nikita Sergejevič Hruščov (15. travnja [O.S. 3. travnja] 1894. – 11. rujna 1971.) bio je prvi sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza od 1953. do 1964. i predsjednik Vijeća ministara (premijer) od 1958. do 1964.

Tijekom svoje vladavine, Hruščov je zaprepastio komunistički svijet svojim osuđivanjem zločina svog prethodnika Josipa Staljina i krenuo u politiku destaljinizacije sa svojim ključnim saveznikom Anastasom Mikojanom. Sponzorirao je rani sovjetski svemirski program i donošenje umjerenih reformi unutarnje politike. Nakon nekoliko pogrešnih početaka i za dlaku izbjegnutog nuklearnog rata oko Kube, vodio je uspješne pregovore sa Sjedinjenim Državama kako bi smanjio hladnoratovske napetosti. Godine 1964. rukovodstvo Kremlja oduzelo mu je vlast, zamijenivši ga Leonidom Brežnjevim kao prvim tajnikom i Aleksejem Kosiginom kao premijerom.

U mladosti je bio zaposlen kao metalski radnik, a tijekom Ruskog građanskog rata bio je politički komesar. Pod pokroviteljstvom Lazara Kaganoviča, probio se u sovjetskoj hijerarhiji. Podržavao je čistke Josipa Staljina i odobrio tisuće uhićenja. Godine 1938. Staljin ga je poslao da upravlja Ukrajinskom SSR, a on je tamo nastavio čistke. Tijekom onoga što je u Sovjetskom Savezu bilo poznato kao Veliki domovinski rat, Hruščov je ponovno bio komesar, služeći kao posrednik između Staljina i njegovih generala. Hruščov je bio nazočan obrani Staljingrada, čime se jako ponosio tijekom svog života. Nakon rata vratio se u Ukrajinu prije nego što je pozvan u Moskvu kao jedan od Staljinovih bliskih savjetnika.

Dana 5. ožujka 1953. Staljinova smrt pokrenula je borbu za vlast u kojoj je Hruščov izašao kao pobjednik nakon što je učvrstio svoj autoritet prvog tajnika Centralnog komiteta partije. Dana 25. veljače 1956., na 20. kongresu Partije, održao je "Tajni govor", u kojem je osudio Staljinove čistke i uveo manje represivnu eru u Sovjetski Savez. Njegova unutarnja politika, usmjerena na poboljšanje života običnih građana, često je bila neučinkovita, osobito u poljoprivredi. Nadajući se da će se na kraju osloniti na projektile za nacionalnu obranu, Hruščov je naredio velika smanjenja konvencionalnih snaga. Unatoč rezovima, Hruščovljevo vrijeme na vlasti bile su i najnapetije godine Hladnog rata, što je kulminiralo Kubanskom raketnom krizom.

Hruščov je uživao snažnu potporu tijekom 1950-ih zahvaljujući velikim pobjedama poput Sueske krize, lansiranja Sputnika, sirijske krize 1957. i incidenta U-2 1960. Međutim, do ranih 1960-ih, Hruščovljeva popularnost bila je oslabljena nedostacima u njegovoj politici, kao i njegovim rješavanjem Kubanske raketne krize. To je ohrabrilo njegove potencijalne protivnike, koji su tiho ojačali i svrgnuli ga s vlasti u listopadu 1964. Međutim, nije doživio smrtonosnu sudbinu koju su doživjeli gubitnici u prethodnim sovjetskim borbama za vlast te je umirovljen sa stanom u Moskvi i vikendicom (dačom) u okolici Moskve. Njegovi dugački memoari prokrijumčareni su na Zapad i djelomično objavljeni 1970. Hruščov je umro 1971. od srčanog udara.

Na slici: Obitelj Hruščov u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku 1959. godine

Nikita Sergejevič Hruščov

Sugovornik: Karolina Ujaković

31.0 MB

Skini