Opsada Lenjingrada bila je dugotrajna vojna blokada koju su poduzele sile Osovine protiv sovjetskog grada Lenjingrada (današnji Sankt Peterburg) na Istočnom frontu Drugog svjetskog rata. Njemačka grupa armija Sjever napredovala je s juga, dok je finska vojska saveznika Njemačke napala sa sjevera i zatvorila time obruč oko grada.
Opsada je započela 8. rujna 1941., kada je Wehrmacht presjekao posljednju cestu do grada. Iako su sovjetske snage uspjele otvoriti uski kopneni koridor prema gradu 18. siječnja 1943., Crvena armija nije podigla opsadu sve do 27. siječnja 1944., 872 dana nakon što je počela. Blokada je postala jedna od najdužih i najrazornijih opsada u povijesti, a vjerojatno i najskuplja opsada u povijesti zbog broja žrtava koje su pretrpljene tijekom njenog trajanja. Procjenjuje se da je od posljedica opsade poginulo 1,5 milijuna ljudi. U to vrijeme nije bio klasificiran kao ratni zločin, no u 21. stoljeću neki povjesničari su ga klasificirali kao genocid, zbog namjernog razaranja grada i sustavnog izgladnjivanja civilnog stanovništva.
Opsada se nastavila do 27. siječnja 1944., kada je sovjetska ofenziva Lenjingrad-Novgorod protjerala njemačke snage iz južnih predgrađa grada. To je bio zajednički napor Lenjingradske i Volhovske fronte, zajedno s 1. i 2. baltičkom frontom. Baltička flota osigurala je 30% snaga zrakoplovstva za završni udar protiv Wehrmachta. U ljeto 1944. finske obrambene snage potisnute su na drugu stranu Vyborškog zaljeva i rijeke Vuoksi.