Neue Ostpolitik (njemački za "novu istočnu politiku") ili kratko Ostpolitik značila je normaliziranje odnosa između SR Njemačke (Zapadna Njemačka) i istočne Europe, posebice Njemačke demokratske republike (Demokratska Republika Njemačka ili Istočna Njemačka ), počevši od 1969. godine. Osmislio ju je Egon Bahr, koji je predložio "promjenu kroz približavanje" u svom govoru na Evangelische Akademie Tutzing 1963. Godine. Ostpolitik je oživotvorena tijekom mandata Willya Brandta, četvrtog kancelara Savezne Republike Njemačke od 1969. do 1974. godine.
Ostpolitik je nastojao prekinuti politiku Kršćanske demokratske zajednice (CDU), koja je vladala Zapadnom Njemačkom od 1949. do 1969. godine. Kršćanski demokrati pod Konradom Adenauerom i njegovim nasljednicima pokušali su se boriti protiv komunističkog režima Istočne Njemačke, dok su Brandtovi socijaldemokrati pokušali postići određeni stupanj suradnje s tom zemljom.
Ostvareno je nekoliko bitnih sporazuma sa SSSR-om i Poljskom te, po prvi puta, izravno sa GDR što je naišlo na snažne kritike kršćanskih demokrata koji su krajem sedamdesetih povratili vlast pri čemu se iskristaliziralo vodstvo Helmuta Kohla, kancelara koji će kasnije ujediniti Njemačku.