Božo Novak

Novak

Božidar (Božo) Novak (Hvar, 18. svibnja 1925. – 26. lipnja 2013.)

Božidar (Božo) Novak (Hvar, 18. svibnja 1925. – 26. lipnja 2013.) je hrvatski novinar, feljtonist, publicist i kroničar hrvatskog novinarstva, saborski zastupnik. Hrvatski je proljećar.

Rodio se je na otoku Hvaru, u katoličkoj obitelji. Na njegov je odgoj utjecalo dalmatinsko pravaštvo i narodnjaštvo. Gimnaziju je pohađao u Splitu i Zagrebu. Izbijanjem rata, antifašističkom se pokretu priključio dosta rano. Tako je 1942. godine otišao u partizane. Za vrijeme rata vodio je omladinsku organizaciju na srednjodalmatinskim otocima.

Za vrijeme sukoba Tita i Staljina vodio je Agitprop. Neko je vrijeme radio u Srbiji, u Beogradu, gdje je bio bliski suradnik Milovana Đilasa. U to je vrijeme u Beogradu školovao se na novinarsko-diplomatskom odjelu Više političke škole 1946/47., a na Pravnom fakultetu u Zagrebu studirao je pravo. Novinarstvo je studirao u Salzburgu, a studijski se je usavršavao na na studijskim putovanjima u Engleskoj, SAD-u, Austriji, Italiji, Čehoslovačkoj, SSSR-u i Japanu.

Poslije drugog svjetskog rata radio je u novinarstvu. U Slobodnu Dalmaciju doveo ga je 1947. arhitekt Neven Šegvić. Ondje je neko vrijeme vodio unutarnju rubriku, a poslije je postao glavni i odgovorni urednik. Novakovom zaslugom u Slobodnu Dalmaciju došao je Miljenko Smoje. U Splitu je ostao do sredine 1949. godine, kad je poslan u Agitprop u Zagrebu voditi propagandu protiv Staljina.

Bio je jednim od prvih glavnih urednika zagrebačkog Vjesnika. S Novakom na čelu Vjesnik je dosegao svoje zvjezdane trenutke. U ono je vrijeme postao jedna od deset najjačih medijskih kuća u Europi s fantastičnim socijalnim uvjetima za svoje radnike. Vjesnikova izdanja Arena, VUS, Studio, Svijet, Plavi vjesnik dosizali su rekordne naklade, a listovi su bili tiskani na naprednim strojevima po čemu su bili prvi u Europi, ispred zapadnjačkih medijskih kuća.

1964. je godine objavio knjigu Suvremeno novinarstvo, a nakon te njegove knjige, nitko poslije nije obradio povijest novinarstva u Hrvatskoj. Krajem 1960-ih bio je saborski zastupnik.

Budući da je bio pristaša Mike Tripala, Savka Dabčević-Kučar i inih hrvatskih proljećara, izbačen je iz javnog života. Kao 'maspokovcu' bila mu je zabranjena svaka djelatnost te je prisilno umirovljen. Uspio je proći bolje nego brojni kolege proljećari, jer je barem izbjegao okrutnost zatvora. U disidentstvu je proveo dva desetljeća. Posvetio se ribarstvu. Nije smio istupati, pa mu je Grga Novak omogućio napisati knjigu Povijest hvarskog ribarstva u srednjem vijeku.

Ponovno se pojavio u javnom životu 1990. godine. Suosnivač je HHO-a, čijim je djelatnikom bio skoro dva desetljeća. Pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Vjesnik, Danas, Novi list, Večernji list, Feral Tribune, Dalmatinske novine, Jutarnji list, Novinar, Medijska istraživanja i Hrvatsku reviju.

Kroničar je hrvatskog novinarstva. Autor je djela novinarstvo u XX. Stoljeću.