Drugi svjetski rat učinio je naftnu industriju ključnim američkim resursom. Istraživanje nafte i sposobnost naftnih kompanija igrali su glavne uloge u sukobu. Istraživanja su povećala broj proizvoda od nafte i prirodnog plina, uključujući eksploziv TNT i proizvodnju umjetne gume. Tankeri su isporučivali benzin za saveznike pod velikim rizikom od napada podmornica. Vlada je tijekom rata racionalizirala benzin i kontrolirala je cijene. Rat je okončao iluziju da su američke zalihe sirove nafte neograničene, tako da su industrija i prerada nafte postali prioritet i za vanjsku i za unutarnju politiku SAD.
Kada je rat završio, Sjedinjene Države su se suočile s problemom stabilizacije mira. Tijekom sljedećih četrdeset i pet godina dogodile su se brojne velike krize u kojima je nafta odigrala ključnu ulogu. Europa je doživjela nestašicu ugljena, prvu energetsku krizu, odmah nakon rata. Maršalov plan, stvoren za rješavanje tih i drugih problema, bio je otežan prvom iranskom krizom 1950-1954. Od Sueske krize 1956. do invazije Iraka na Kuvajt 1990. godine, nafta se pokazala kao najvažniji čimbenik u američkoj bliskoistočnoj politici. Sjedinjene Države nastojale su uravnotežiti potporu za novu državu Izrael protiv pritisaka proizvođača nafte, uglavnom arapskih, ujedinjenih 1960. kao Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC). To se pokazalo sve teže jer su Sjedinjene Države postajale sve više ovisne o uvoznoj nafti. Ključni izvor energije u zemlji sve više ovisi o usklađivanju diplomatskih odnosa s arapskim zemljama proizvođačima nafte, a uz nastavljanje pomoći Izraelu.
Ove emisije govore o povijesti nafte kroz Drugi svjetski rat i poslijeraće, sve do naftne krize sedamdesetih.