Samoubilački napad je svaki nasilni napad, obično uz upotrebu eksploziva, pri čemu su napadači prihvatili vlastitu smrt kao izravnu posljedicu korištene metode napada. Samoubilački terorizam je oblik samoubilačkih napada koji imaju neki politički cilj.
Samoubilački napadi događali su se kroz povijest, često kao dio vojnih kampanja (kao s japanskim pilotima kamikaza 1944. – 1945. tijekom Drugog svjetskog rata), a u novije vrijeme kao dio islamskih terorističkih kampanja (kao što su napadi 11. rujna 2001.). Iako sami po sebi općenito nisu regulirani međunarodnim pravom, mnogi samoubilački napadi krše međunarodne ratne zakone, posebno jer najčešće pogađaju civile.
Dok se samo nekoliko samoubilačkih napada dogodilo u svijetu od 1945. do 1980. godine, između 1981. i rujna 2015. dogodilo se ukupno 4.814 samoubilačkih napada u više od 40 zemalja, u kojima je ubijeno više od 45.000 ljudi. Tijekom tog vremena globalna stopa takvih napada narasla je s prosječna tri godišnje u 1980-ima na otprilike jedan mjesečno u 1990-ima do gotovo jednog tjedno od 2001. do 2003. I naposlijetku do približno jednog dnevno od 2003. do 2015.
Samoubilački napadi obično su smrtonosniji i destruktivniji od drugih terorističkih napada jer svojim počiniteljima daju mogućnost sakrivanja oružja, prilagodbe u posljednjem trenutku i ne zahtijevaju daljinsku ili odgođenu detonaciju, planove bijega ili spasilačke timove. Samoubilački teroristički napadi su činili samo 4% svih terorističkih napada diljem svijeta u razdoblju između 1981. i 2006. godine, ali su uzrokovali 32% svih smrtnih slučajeva povezanih s terorizmom (14.599). Devedeset posto tih napada dogodilo se u Afganistanu, Iraku, Izraelu, palestinskim teritorijima, Pakistanu i Šri Lanki. Sveukupno, od sredine 2015., oko tri četvrtine svih samoubilačkih napada dogodilo se u samo tri zemlje: Afganistanu, Pakistanu i Iraku.
Samoubilačke napade opisao je W. Hutchinson kao oružje psihološkog ratovanja za utjerivanje straha u ciljanu populaciju, strategiju za eliminaciju ili barem drastično smanjenje područja u kojima se javnost osjeća sigurno, kao i da se pokaže koliko daleko će počinitelji ići kako bi postigli svoje ciljeve. Štoviše, samoubilački terorizam posebno snažno pogađa demokratska društva, navikla na razne građanske slobode, a koja da bi se obranila moraju uvoditi mjere koje te slobode suspendiraju ili potpuno eliminiraju.
Napadači samoubojice mogu imati različite motive. Piloti kamikaze djelovali su prema vojnim zapovijedima, dok su ostali napadi počinjeni u vjerske ili političke svrhe. Posebnu analizu i pozornost u tome smislu izaziva i još jedan oblik terorizma, a koji bi se mogao nazvati samoubilačkim (s obzirom na visoku mogućnost likvidacije počinitelja). To su napadi na američke škole i ostala mjesta okupljanja, a koje čine posebno desničarski teroristi koristeći blage američke regulacije automatskog naoružanja.