Staljinizam je totalitarno sredstvo vladanja i marksističko-lenjinistička politika koju je provodio u Sovjetskom Savezu (SSSR) od 1924. do 1953. diktator Josip Staljin, također i u sovjetskim satelitskim državama između 1944. i 1953.
Staljin je prije toga napravio karijeru gangstera i pljačkaša, radeći na financiranju revolucionarnih aktivnosti, prije nego što je konačno postao glavni tajnik Sovjetskog Saveza. Staljinizam je uključivao stvaranje totalitarne policijske države jednog čovjeka, brzu industrijalizaciju, teoriju socijalizma u jednoj zemlji (do 1939.), prisilnu kolektivizaciju poljoprivrede, intenziviranje klasnih sukoba, kult ličnosti, i podređivanje interesa stranih komunističkih partija interesima Komunističke partije Sovjetskog Saveza, koju je staljinizam smatrao vodećom avangardnom strankom komunističke svjetske revolucije u to vrijeme. Nakon Staljinove smrti, u 1950-im i 1960-im godinama počinje razdoblje destaljinizacije, što je uzrokovalo slabljenje utjecaja Staljinove ideologije u SSSR-u.
Staljinov režim nasilno je očistio društvo od onoga što je vidio kao prijetnju sebi i svojoj vrsti komunizma (tzv. "neprijatelji naroda"), što je uključivalo političke disidente, nesovjetske nacionaliste, buržoaziju, bolje stojeće seljake ("kulake"), i sve one iz radničke klase koji su pokazali "kontrarevolucionarne" simpatije. To je rezultiralo masovnom represijom nad takvim ljudima i njihovim obiteljima, uključujući masovna uhićenja, revijalna suđenja, pogubljenja i zatvaranje u logore za prisilni rad poznate kao gulazi. Najzloglasniji primjeri bili su Velika čistka i kampanja dekulakizacije.
Službeno osmišljen kako bi se ubrzao razvoj prema komunizmu, naglašena je potreba za industrijalizacijom u Sovjetskom Savezu jer je Sovjetski Savez prethodno ekonomski zaostajao u usporedbi sa zapadnim zemljama i također zato što je socijalističko društvo trebalo industriju da se suoči s izazovima koje postavljaju unutarnji i vanjski neprijatelji komunizma. Brza industrijalizacija bila je popraćena masovnom kolektivizacijom poljoprivrede i brzom urbanizacijom, koja je mnoga mala sela pretvorila u industrijske gradove.
Kako bi ubrzao razvoj industrijalizacije, Staljin je uvozio materijale, ideje, stručnost i radnike iz zapadne Europe i Sjedinjenih Država, pragmatično uspostavljajući ugovore o zajedničkom ulaganju s velikim američkim privatnim poduzećima kao što je Ford Motor Company, koja je pod državnim nadzorom , pomogao je u razvoju temelja industrije sovjetskog gospodarstva od kasnih 1920-ih do 1930-ih. Nakon što su američka privatna poduzeća izvršila svoje zadatke, sovjetska državna poduzeća su sve to preuzela.