Građanski rat i uspon komunista oslabili su republikansku vlast u Kini. Bez snažne središnje vlade, vojni zapovjednici, nacionalisti i komunisti borili su se za vlast, dok je Japan zauzimao sve veća područja na sjeveru. Godine 1931. Japanci su iskoristili taj nered i izvršili invaziju na sjevernu provinciju Mandžuriju. Do kraja 1938. godine, Japanci su kontrolirali većinu sjeverne i središnje Kine, glavne luke, te središta moderne industrije, a počinili su i razne ratne zločine, poglavito Masakr u Nankingu, zbog čega su odnosi te dvije države i danas zategnuti.
Godine 1949. Komunistička partija predvođene Mao Zedongom (1893.-1976.) konačno je nakon višegodišnjeg građanskog rata preuzela vlast u Kini, proglasivši Narodnu Republiku Kinu. Nova vlast nacionalizirala je industriju i zemlju te započela sa nizom višegodišnji planova za preobrazbu zemlje u veliku industrijsku silu. Mnogi Zedongovi projekti i čistke donijeli su pak neuspjeh i katastrofe, poglavito Veliki skok naprijed 1958.-1961., gdje je pokušao preobraziti Kinu u industrijaliziranu državu zanemarujući poljoprivrednu stranu, što je dovelo do slabe žetve te neminovne gladi od koje je preminulo najmanje 20,000,000 Kineza.
Nakon smrti Mao Zedonga 1976. godine, Kinezi su počeli modernizirati svoje gospodarstvo uvodeći zapadnjačke ideje i tehnologiju. Centralističko upravljanje ekonomijom polako je popuštalo i to je dovelo do ekonomskog buma nakon uvođenja novih djelatnosti.