Prva svemirska postaja Saljut 1 lansirana je 1971. Prva generacija postaja Saljut 1 do 5, američki Skylab) imala je povremene posade, te mogućnost automatskoga režima leta bez posade. Druga je generacija postaja (Saljut 6 i 7) raspolagala dvama mjestima za prihvat svemirskih brodova, što je omogućilo da uz svemirski brod namijenjen prijevozu astronauta na postaju pristane i automatski brod za opskrbu gorivom, zrakom, vodom, hranom, opremom i instrumentima, a time i dulji boravak posade. Sovjetska postaja novije generacije Mir mogla je prihvatiti čak šest svemirskih brodova ili modula. Od 1986., kada je lansirana, tijekom sljedećih 15 godina bila je prvo stalno naselje ljudi izvan Zemlje.
Gradnja Međunarodne svemirske postaje (ISS) najveći je pothvat u povijesti svemirskih istraživanja, a na tom projektu zajednički sudjeluju svemirske agencije više zemalja (SAD, Rusija, Japan, Kanada, nekoliko europskih zemalja). Postaja se počela graditi 1998., a danas je stalno naseljena i sastoji se od 15 modula pod tlakom lansiranih sa Zemlje. God. 2011. Kina je lansirala prvu svemirsku postaju Tiangong 1, koja je 2012–13. služila kao svemirski laboratorij dvjema posadama svemirskih brodova Shenzhou 9 i 10. Planirano je da se taj projekt nastavi gradnjom velike kineske modularne svemirske postaje.
Za razliku od svemirske postaje, svemirski laboratorij namijenjen je obavljanju zaokružene skupine eksperimenata, a kako nije predviđen za obavljanje samostalnih letova, za dobivanje električne energije, orijentacije u prostoru i sl. oslanja se na sustave svemirskih brodova ili drugih postaja uz koje je priključen. Takav je primjerice bio zajednički američko-europski laboratorij Spacelab, što ga je kao istraživački modul s prostorom za rad posade u svojem teretnom prostoru nosio američki raketoplan Space Shuttle.