Dinastija Trpimirovića bila je domaća hrvatska dinastija koja je vladala u Kneževini, a kasnije i Kraljevini Hrvatskoj, s prekidima dinastije Domagojevića, od 845. do 1091. Ime je dobila po Trpimiru I., prvom članu i utemeljitelju. Najistaknutiji vladari iz dinastije Trpimirović su Tomislav (prvi hrvatski kralj), Petar Krešimir IV. i Demetrije Zvonimir. Kuća je dala četiri vojvode, trinaest kraljeva i jednu kraljicu.
Vladarski posjed (latinski: terra regalis) dinastije Trpimirović nalazio se na području između Trogira i Splita (danas Kaštela, okolica Solina i Klisa odakle su vladali), te Splita i Omiša, a kasnije i u drugim dijelovima zemlje.
Nakon smrti kneza Trpimira I. vlast je privremeno (najvjerojatnije) preuzeo Domagoj, član dinastije Domagojević. Godine 878. Trpimirov sin Zdeslav svrgnuo je Domagoja s prijestolja, a potom je oko 892. knezom postao Zdeslavov brat Muncimir.
Vladari dinastije u početku su vladali kao franački vazali. Borili su se s Mletačkom Republikom i Bizantskim Carstvom za kontrolu obale, a krajem 9. stoljeća postigli su veću autonomiju.
U prvoj polovici 10. stoljeća, prvi hrvatski kralj Tomislav ujedinio je Donju Panoniju ("Panonsku Hrvatsku") i Dalmatinsku Hrvatsku i stvorio Kraljevinu Hrvatsku. Prema oskudnim i osporavanim povijesnim izvorima, Hrvatska je pod njegovom vlašću bila moćna država. Kralj Tomislav održavao je savez s papom i uspješno branio Hrvatsku od Mađara, a na lokalnoj razini sudjelovao je na splitskim crkvenim saborima 925. i 928. Borba s Bizantom i Mlečanima oko dalmatinskih obalnih gradova nastavila se i nakon njegove smrti.
Tomislavovi nasljednici nisu uspjeli održati stabilnu kraljevsku vlast, a zemlju je sredinom 10. stoljeća zahvatila dinastička kriza. Čak se i Pribina, hrvatski ban (potkralj), upleo u spor između braće Miroslava i Mihajla Krešimira II. Pribina je stao na stranu Mihajla Krešimira što je rezultiralo ubojstvom kralja Miroslava 949. godine.
Politički i društveni oporavak Hrvatske dogodio se za vrijeme kralja Stjepana Držislava. Splitski kroničar Toma Arhiđakon (1200.–1268.) zapisao je da je Stjepan Držislav dobio kraljevske časti i da se od tada hrvatski vladari provjerljivo nazivaju "kraljevima Dalmacije i Hrvatske".
Nakon smrti kralja Stjepana Držislava 997. godine, njega su naslijedila tri sina: Svetoslav Suronja, Krešimir III. i Gojislav. Dvojica mlađe braće pobunila su se protiv Svetoslava Suronje, čime je započeo novi dinastički sukob koji je završio zbacivanjem Svetoslava s prijestolja. Tako su vlast zajednički preuzeli Krešimir III. i Gojislav. Od Svetoslava i njegovog potomstva nastala je grana Svetoslavića. Potomci Krešimira III bili su dio ogranka Krešimirovića koji je nastavio vladati Hrvatskom.
Dinastija je svoj vrhunac doživjela za vrijeme kralja Petra Krešimira IV., koji je učvrstio i proširio kraljevstvo.
Dinastija je prestala 1091. smrću nećaka Petra Krešimira IV., Stjepana II., nasljednika kralja Dmitra Zvonimira koji nije ostavio muškog nasljednika.