Godina 1989. je bila prekretnica u suvremenoj političkoj povijesti jer je val revolucija obuzeo istočni blok u Europi, počevši od Poljske i Mađarske, raznim eksperimentima u podjeli moći i demokratizaciji, a na kraju je došlo do potpune prekretnice padom Berlinskog zida i baršunastom revolucijom u Čehoslovačkoj, te likvidacijom Ceausescua u Rumunjskoj. Proces će se nastaviti i 1990. te također sljedeće godine, završavajući u prosincu 1991. raspadom Sovjetskog Saveza. To je kasnije označeno zajedničkim nazivnikom - revolucije 1989. godine.
Istovremeno, bila je to godina prvih brazilskih predsjedničkih izbora u posljednjih 30 godina, od završetka vojne vlade 1985., koja je zemljom vladala više od 20 godina, i označila je konačnu točku procesa redemokratizacije najveće zemlje Južne Amerike.
F. W. de Klerk izabran je za predsjednika Južnoafričke Republike, a njegov je režim postupno srušio sustav aparthejda tijekom narednih pet godina, što je kulminiralo izborima 1994. koji su na vlast doveli svojevremeno zatvorenog vođu Afričkog nacionalnog kongresa Nelsona Mandelu.
Ipak, najzanimljivije je bilo u Kini, gdje je započeo tzv. Demokratski pokret '89. Prosvjedi su započeli 15. travnja, a nasilno su ugušeni 4. lipnja kada je vlada proglasila vojno stanje i poslala vojsku da zauzme središnje dijelove Pekinga. U onome što je postalo poznato kao masakr na trgu Tiananmen, trupe naoružane jurišnim puškama i u pratnji tenkova pucale su na demonstrante i sve one koji su pokušavali blokirati napredovanje vojske na trg Tiananmen. Procjene broja poginulih variraju od nekoliko stotina do nekoliko tisuća, s tisućama ranjenih.
Prosvjedi su započeti smrću proreformskog komunističkog glavnog tajnika Hu Yaobanga u travnju 1989. godine, u pozadini brzog gospodarskog razvoja i društvenih promjena u postmaoovskoj Kini, odražavajući zabrinutost oko budućnosti zemlje u narodnoj svijesti i među političkim elitama. Reforme iz 1980-ih dovele su do novonastale tržišne ekonomije koja je nekima koristila, ali druge ozbiljno ugrožavala, a jednostranački politički sustav također se suočavao s izazovom legitimiteta. Uobičajene pritužbe u to vrijeme uključivale su inflaciju, korupciju, ograničenu spremnost diplomanata za novo gospodarstvo i ograničenja političkog sudjelovanja. Iako su bili vrlo neorganizirani i nehomogeni, studenti su tražili veću odgovornost, pravnu državu, slobodu tiska i slobodu govora. Nakon ovih događaja Kina je ostala pod kontrolom Komunističke partije, kao zemlja sa dva sistema, a neke od zahtijevanih reformi su provedene.