Anžuvinci su francuska dinastija, mlađa loza francuske kraljevske dinastije Capet, osnovana u 13. stoljeću. Prvi Anžuvinac na hrvatskom prijestolju bio je Karlo I. Robert, koga je na prijestolje doveo Pavao I. Šubić. Od Hrvata je dobio povjerenje, ali se u Ugarskoj morao boriti još 20 godina da bi ga priznali. Njegov nasljednik je Ludovik I. Anžuvinac, njegov sin. Anžuvinci su vladali Hrvatsko-Ugarskom od 1301. do 1386.
U doba najveće moći dinastija Anžuvinaca vladala je Poljskom, Hrvatskom i Ugarskom, južnom Italijom, Provansom, dijelovima Albanije i u nekoliko francuskih grofovija.
Kralj Ludovik I. bio je najmoćniji Anžuvinac na hrvatsko-ugarskom prijestolju. Godine 1345. potvrdio je svoju vlast nad Hrvatskom, a pobjedom nad Mletačkom Republikom i mirom u Zadru, 18. veljače 1358. godine, osigurao je svoju vlast nad čitavim priobaljem, jer se mletački dužd morao odreći naslova vojvode Dalmacije i Hrvatske, te čitavog dalmatinske obale s gradovima i otocima od polovice Kvarnera do granice grada Drača. Sljedeće godine poduzeo je i napad na Srbiju te osigurao mačvansku banovinu, a napao je i bosanskog bana Tvrtka I. Kotromanića koji ga je naposljetku morao priznati za svog suverena. Nakon toga napao je i Bugarsku, pokorio je i osnovao bugarsku banovinu između Dunava i Balkana na zapadu s Vidinom kao glavnim gradom.
Poslije svih tih uspjeha, Ludovik je 1370. godine nasljedio i poljsku krunu nakon smrti svoga ujaka, poljskog kralja Kazimira III., čime je Ludovik postao najmoćniji vladar u Europi. Budući da nije imao sina, nasljedila ga je na hrvatsko-ugarskom prijestolju starija kći, kraljica Marija (1382.-1385.), a na poljskom prijestolju mlađa kći, kraljica Hedviga.