Europske revolucije iz 1848, poznata u nekim zemljama kao proljeće naroda, ustvari je niz političkih sukoba u cijeloj Europi. To se pretvorilo u najrasprostranjeniji revolucionarni val u europskoj povijesti. To je za duži niz godina otvorilo pitanje: tko će ostvariti prevlast u Europi 19. st. i kakva će biti ta Europa budućnosti?
Revolucije su u osnovi bile buržoaske revolucije i demokratske i liberalne prirode, s ciljem uklanjanja starih monarhijskih struktura i stvaranja nezavisnih nacionalnih država. Revolucije su se proširile diljem Europe nakon početne revolucije u Francuskoj u veljači. Ona je utjecala na više od 50 zemalja, ali bez značajne koordinacije ili suradnje među njihovim revolucionarima. Neki od glavnih čimbenika koji su pridonijeli tomu bili su rasprostranjeno nezadovoljstvo političkim vodstvom, zahtjevi za većim sudjelovanjem u vlasti i demokracijom, zahtjevi za slobodom tiska, zahtjevi radničke klase, porast nacionalizma i pregrupiranje uspostavljenih vladinih snaga.
Pobune su vodile ad hoc koalicije reformatora, srednje klase i radnika, koji se dugo nisu držali zajedno. Deseci tisuća ljudi su ubijeni, a mnogi su bili prisiljeni na progonstvo. Značajne trajne reforme uključivale su ukidanje kmetstva u Austriji i Mađarskoj, kraj apsolutne monarhije u Danskoj i uvođenje predstavničke demokracije u Nizozemskoj. Revolucije su bile najvažnije u Francuskoj, Nizozemskoj, državama Njemačke konfederacije koje su činile njemačko carstvo krajem 19. i početkom 20. stoljeća, u Italiji i Austrijskom carstvu.