Na obalama rijeke Inda, u današnjem Pakistanu, pojavila se i cvala jedna od najstarijih svjetskih civilizacija između 2700. i 1750. pr. Kr. Njezina središta su bila gradovi Mohendžo Daro, Harappa i Lothal, s po 40.000 stanovnika. Goleme javne građevine, građene od opeka od blata, pokazuju da je ova civilizacija bila veoma napredna. Vrlo malo znamo o svakodnevnom životu stanovnika doline Inda, osim da su trgovali sa Sumeranima i prakticirali jedan od prvih oblika hinduizma. Njihova je civilizacija neobjašnjivo propala nakon 1750. pr. Kr. Uzrok može biti neka invazija ili promjena toka rijeke Inda.
Gradovi u dolini Inda bili su planski građeni po uzorku mreže. Imali su široke glavne ceste i uske uličice. Kućni otpad odvodio se odvodnim kanalima. Sve su kuće bile izgrađene oko središnjeg dvorišta. Ljudi su tijekom dana u tom dvorištu živjeli i radili.
Neki znanstvenici smatraju da su stanovnici u dolini Inda žitnicu koristili kao banku jer je bila sigurnosno skladište blaga trgovaca i vladara ovog grada.
Poput većine drevnih civilizacija, stanovnici doline Inda imali su svoj sustav za mjerenje mase i duljine. To je olakšavalo trgovinu, a moglo se određivati i vrijednost robe radi plaćanja poreza. Ti drevni stanovnici bili su i vješti lončari i metalski radnici. Izrađivali su fine oslikane posude, figure od terakote i lijep zlatni nakit. Naučili su miješati bakar i kositar te prizvoditi broncu.