Sir Isaac Newton (25. prosinca 1642. – 20. ožujka 1726./27.) bio je engleski polihistor aktivan kao matematičar, fizičar, astronom, alkemičar, teolog i pisac koji je u svoje vrijeme opisivan kao prirodni filozof. Bio je ključna osoba u znanstvenoj revoluciji i prosvjetiteljstvu koje je uslijedilo.
Njegova pionirska knjiga Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica (Matematički principi prirodne filozofije), prvi put objavljena 1687., konsolidirala je mnoge prethodne rezultate i uspostavila klasičnu mehaniku. Newton je također dao značajan doprinos optici i dijeli zasluge s njemačkim matematičarom Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom za razvoj infinitezimalnog računa, iako je on razvio račun godinama prije Leibniza. Smatra se jednim od najvećih i najutjecajnijih znanstvenika u povijesti.
U Principima, Newton je formulirao zakone gibanja i univerzalne gravitacije koji su stoljećima činili dominantno znanstveno stajalište sve dok ga nije zamijenila teorija relativnosti. Newton je upotrijebio svoj matematički opis gravitacije kako bi izveo Keplerove zakone planetarnog gibanja, objasnio plimu i oseku, putanje kometa, precesiju ekvinocija i druge fenomene, iskorijenivši sumnju o heliocentričnosti Sunčevog sustava. Pokazao je da se kretanje tijela na Zemlji i nebeskih tijela može objasniti istim principima. Newtonov zaključak da je Zemlja spljošteni sferoid kasnije je potvrđen geodetskim mjerenjima Maupertuisa, La Condaminea i drugih, uvjerivši većinu europskih znanstvenika u superiornost Newtonove mehanike nad ranijim sustavima.
Newton je izgradio prvi praktični reflektirajući teleskop i razvio sofisticiranu teoriju boja temeljenu na opažanju da prizma dijeli bijelu svjetlost na boje vidljivog spektra. Njegov rad o svjetlu sabran je u njegovoj vrlo utjecajnoj knjizi Opticks, objavljenoj 1704. Također je formulirao empirijski zakon hlađenja, napravio prvi teorijski izračun brzine zvuka i uveo pojam Newtonove tekućine. Uz svoj rad na calculusu, matematičkoj analizi, Newton je kao matematičar pridonio proučavanju potencijskih redova, generalizirao binomni teorem na necijele eksponente, razvio metodu za aproksimaciju korijena funkcije i klasificirao većinu kubičnih ravninskih krivulja.
Newton je bio stipendist Trinity Collegea i drugi Lukasijski profesor matematike na Sveučilištu Cambridge (ime titule koja označava profesora matematike koji postiže istraživačke rezultate pored prenošenja znanja). Prije njega je tu poziciju kao prvi u povijesti držao matematičar i teolog Isaac Barrow.
Bio je pobožan, ali neortodoksan kršćanin koji je privatno odbacio nauk o Trojstvu. Odbio je primiti sveti red u Crkvi Engleske, za razliku od većine tadašnjih članova fakulteta na Cambridgeu. Osim rada na matematičkim znanostima, Newton je mnogo vremena posvetio proučavanju alkemije i biblijske kronologije, no većina njegovih radova u tim područjima ostala je neobjavljena dugo nakon njegove smrti. Politički i osobno vezan za Whigovsku stranku, Newton je služio dva kratka mandata kao član parlamenta za Sveučilište u Cambridgeu, 1689.-1690. i 1701.-1702. Vitezom ga je proglasila kraljica Anne 1705., a posljednja tri desetljeća života proveo je u Londonu, služeći kao upravitelj (1696–1699) i majstor (1699–1727) Kraljevske kovnice, kao i predsjednik Kraljevskog društva (1703. –1727).