Esej ili ogled o ljudskom razumu je djelo Johna Lockea koje se bavi temeljima ljudskog znanja i razumijevanja. Prvi put se pojavio 1689. (iako datiran 1690.) s tiskanim naslovom Esej o ljudskom razumijevanju. On opisuje um pri rođenju kao praznu ploču (tabula rasa, iako nije upotrijebio te stvarne riječi) koju kasnije ispunjava kroz iskustvo.
Lockeov esej je bio jedan od glavnih izvora empirizma u modernoj filozofiji i utjecao je na mnoge filozofe prosvjetiteljstva, kao što su David Hume i George Berkeley.
Prva knjiga Eseja je Lockeov pokušaj da opovrgne racionalističko shvaćanje urođenih ideja. Knjiga II iznosi Lockeovu teoriju ideja, uključujući njegovu razliku između pasivno stečenih jednostavnih ideja — kao što su "crveno", "slatko", "okruglo" — i aktivno izgrađenih složenih ideja, kao što su brojevi, uzroci i posljedice, apstraktne ideje, ideje tvari, identiteta i raznolikosti.
Locke također pravi razliku između stvarno postojećih primarnih kvaliteta tijela, poput oblika, gibanja i rasporeda sićušnih čestica, i sekundarnih kvaliteta koje su "moći da proizvedu različite osjete u nama" kao što su "crveno" i "slatko". " Ove sekundarne kvalitete, tvrdi Locke, ovise o primarnim kvalitetama. On također nudi teoriju osobnog identiteta, nudeći uglavnom psihološki kriterij. Knjiga III bavi se jezikom, a Knjiga IV znanjem, uključujući intuiciju, matematiku, moralnu filozofiju, prirodnu filozofiju ("znanost"), vjeru i mišljenje.
Na slici: Potpis Johna Lockea