Deng Xiaoping (22. kolovoza 1904. - 19. veljače 1997.) bio je kineski državnik, revolucionar i politički teoretičar koji je služio kao vrhovni vođa Narodne Republike Kine od 1978. do 1989. Nakon Mao Zedongove smrti 1976., Deng uspio učvrstiti moć da vodi Kinu kroz razdoblje reformi i otvaranja koje je transformiralo njezino gospodarstvo u socijalističko tržišno gospodarstvo. Općenito ga se smatra "Arhitektom moderne Kine" zbog njegovog doprinosa socijalizmu s kineskim karakteristikama.
Nakon Maove smrti 1976., Deng je nadmudrio svoje suparnike i postao vođa zemlje 1978. Po dolasku na vlast, Deng je započeo veliku reviziju kineske infrastrukture i političkog sustava. Zbog institucionalnog nereda i političkih previranja iz Maove ere, on i njegovi saveznici pokrenuli su program Boluan Fanzheng koji je nastojao vratiti red rehabilitacijom onih koji su bili progonjeni tijekom Kulturne revolucije.
Također je pokrenuo reformu i program otvaranja koji je uveo elemente tržišnog kapitalizma u kinesko gospodarstvo određivanjem posebnih gospodarskih zona unutar zemlje. Godine 1980. Deng je započeo niz političkih reformi, uključujući postavljanje ustavnih ograničenja mandata za državne dužnosnike i druge sustavne revizije koje su uključene u četvrti ustav zemlje. Kasnije je zagovarao politiku jednog djeteta kako bi se nosio s percipiranom krizom prenapučenosti Kine, pomogao uspostaviti kinesko devetogodišnje obvezno obrazovanje i nadgledao pokretanje programa 863 za promicanje znanosti i tehnologije.
Reforme koje su proveli Deng i njegovi saveznici postupno su odvele Kinu od zapovjedne ekonomije i maoističke dogme, otvorile je stranim ulaganjima i tehnologiji te uvele svoju ogromnu radnu snagu na globalno tržište. Deng je pomogao u pregovorima o konačnom povratku Hong Konga i Macaua Kini (što se dogodilo nakon njegove smrti) i razvio je načelo "jedna zemlja, dva sustava" za njihovo upravljanje.
Unatoč njegovom doprinosu modernizaciji Kine, Dengovo naslijeđe također je obilježeno kontroverzama. Naredio je vojno gušenje prosvjeda na Trgu Tiananmen 1989., što je okončalo njegove političke reforme i ostalo je predmetom globalne kritike. Politika jednog djeteta uvedena u Dengovo doba također je izazvala kritike. Bez obzira na to, njegova je politika postavila temelje za pojavu Kine kao velike globalne sile. Denga je kao vrhovni vođa naslijedio Jiang Zemin, koji je nastavio njegovu politiku.
Glavni tajnik KPK i predsjednik NR Kine Jiang Zemin i premijer NR Kine Zhu Rongji, obojica bivši gradonačelnici Šangaja, vodili su NR Kinu nakon Tiananmena 1990-ih. Pod desetogodišnjom upravom Jianga i Zhua, gospodarski učinak NRK-a izvukao je procijenjenih 150 milijuna seljaka iz siromaštva i održao prosječnu godišnju stopu rasta bruto domaćeg proizvoda od 11,2%. Zemlja se službeno pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) 2001.
Xi Jinping (rođen 15. lipnja 1953.) kineski je političar koji je od 2012. bio glavni tajnik Komunističke partije Kine (KPK) i predsjednik Središnjeg vojnog povjerenstva (CMC), a time i vrhovni vođa NR Kine. Xi služi kao sedmi predsjednik Kine (od 2013.). Kao član pete generacije kineskog vodstva, Xi je prvi glavni tajnik KPK rođen nakon uspostave Narodne Republike Kine.
Xi je bio guverner Fujiana od 1999. do 2002., prije nego što je postao guverner i partijski tajnik susjednog Zhejianga od 2002. do 2007. Nakon smjene partijskog tajnika Šangaja, Chen Liangyua, Xi je premješten da ga zamijeni na kratko razdoblje 2007. Kasnije se pridružio Stalnom komitetu Politbiroa KPK iste godine i bio je prvi tajnik Središnjeg tajništva u listopadu 2007. Godine 2008. određen je za pretpostavljenog nasljednika Hu Jintaoa. S tim ciljem, Xi je imenovan potpredsjednikom Kine i potpredsjednikom CMC-a.
Dok je nadzirao unutarnju politiku Kine, Xi je uveo dalekosežne mjere za provođenje stranačke discipline i jačanje unutarnjeg jedinstva. Njegova antikorupcijska kampanja dovela je do pada istaknutih aktualnih i umirovljenih dužnosnika KPK, uključujući bivšeg člana PSC-a Zhou Yongkanga. U svrhu promicanja "zajedničkog prosperiteta", Xi je donio niz politika osmišljenih za povećanje jednakosti, nadgledao ciljane programe za smanjenje siromaštva, proširio je podršku poduzećima u državnom vlasništvu (SOE), i pokušao reformirati kineski privatni sektor.
Xi je nastojao proširiti kineski utjecaj u Africi i Euroaziji zalaganjem za inicijativu Pojas i put. Unatoč sastanku s tajvanskim predsjednikom Ma Ying-jeouom 2015., došlo je do pogoršanja odnosa između Pekinga i Taipeija pod Tsai Ing-wenom. Godine 2020. Xi je nadgledao donošenje zakona o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kongu koji je suzbio političku opoziciju u gradu, posebno prodemokratske aktiviste.
Otkako je došao na vlast, tijekom Xijevog mandata došlo je do značajnog povećanja cenzure i masovnog nadzora, pogoršanja ljudskih prava, uključujući interniranje Ujgura u Xinjiangu, porasta kulta ličnosti i uklanjanja ograničenja mandata za predsjednika 2018. U listopadu 2022. Xi je osigurao treći mandat kao glavni tajnik KPK, a ponovno je izabran za predsjednika države za treći mandat u ožujku 2023.