Nakon Francuza i Amerikanaca i Kinezi su okušali sreću u Vijetnamu. Loše su se proveli. Uzrok je bio što je Banda četvorke doslovce uklonila sve sposobne vojne zapovjednike, a na front poslala vojnike sa sjevera Kine, koji nisu imali iskustava sa ratovanjem u tropskim džunglama. No, glavni uzrok je bila pripremljenost Vijetnamaca koji su bili odlično obučeni i opremljeni tehnikom koju su oteli od Amerikanaca.
Kinesko-vijetnamski rat ili Kinesko-vijetnamski pogranični rat je sukob koji se dogodio nakon vijetnamske invazije na Demokratsku Kampućiju i svrgavanja režima Crvenih Kmera kojima je Narodna Republika Kina bila pokrovitelj. Nakon višetjedne kampanje, Narodno-oslobodilačka armija Kine povukla se iz Vijetnama, a obje strane proglasile su pobjedu. Službena Kina ovaj rat naziva: "Samoobrambeni protunapad protiv Vijetnama", dok se u Vijetnamu on zove: "Rat protiv kineskog ekspanzionizma".
17. veljače 1979. godine u 05:00 sati ujutro, nakon pola sata topničke pripreme, kineski tenkovi i pješaštvo krenuli su preko granice. Kineski tenkisti su imali problema s radio vezama zbog čega su morali izlaziti van da vide što im se signalizira. Vijetnamci su na prelazak granice Kineza odgovorili dizanjem brana u zrak, zbog čega su kineski tenkovi ostali nepokretni. Na pravcu prema Lang Sonu valovi kineskih pješaka jurišali su prema vijetnamskim položajima na koti 386 koje su uz velike gubitke zauzeli. Kineska strana imala je problema i sa slabom logistikom, a većina obavještajaca nije znala vijetnamski jezik, dok su Vijetnamci znali kineski. Do 4. ožujka 1979. Kinezi su okupirali Lang Son i došli na 120 kilometara od glavnog grada Vijetnama Hanoija, nakon čega 6. ožujka 1979. donose odluku o povlačenju pod opravdanjem da su vrata prema Hanoju otvorena. Prije samog povlačenja, u kampanji pod nazivom "poljubac za doviđenja", Kinezi su do temelja sravnili grad Lang Son sa zemljom, a taktika spaljene zemlje nastavila se do svršetka povlačenja.