Nacionalna sigurnost ili nacionalna obrana, je sigurnost i obrana suverene države, uključujući njezine građane, gospodarstvo i institucije, što se smatra dužnošću vlade.
Izvorno zamišljena kao zaštita od vojnog napada, nacionalna sigurnost široko se shvaća tako da uključuje i nevojne dimenzije, kao što su sigurnost od terorizma, smanjenje kriminala, ekonomska sigurnost, energetska sigurnost, sigurnost okoliša, sigurnost hrane i kibernetička sigurnost. Slično tome, nacionalni sigurnosni rizici uključuju, uz akcije drugih država, akcije nasilnih nedržavnih aktera, narko kartela, organiziranog kriminala, multinacionalnih korporacija, kao i učinke prirodnih katastrofa.
Vlade se oslanjaju na niz mjera, uključujući političku, ekonomsku i vojnu moć, kao i diplomaciju, kako bi zaštitile sigurnost države. One također mogu djelovati na izgradnji uvjeta sigurnosti na regionalnoj i međunarodnoj razini smanjujući transnacionalne uzroke nesigurnosti, kao što su klimatske promjene, ekonomska nejednakost, politička isključenost i nuklearna proliferacija.
Neke definicije:
"Nacija ima sigurnost kada ne mora žrtvovati svoje legitimne interese kako bi izbjegla rat, i sposobna ih je, ako je to izazov, održati ratom." (Walter Lippmann, 1943.)
"Izrazito značenje nacionalne sigurnosti znači slobodu od stranog diktata." (Harold Lasswell, 1950.)
„Nacionalna sigurnost objektivno znači nepostojanje prijetnji stečenim vrijednostima, a subjektivno nepostojanje straha da će te vrijednosti biti napadnute. (Arnold Wolfers, 1960.)
"Nacionalna sigurnost je dakle sposobnost očuvanja fizičkog integriteta i teritorija nacije; održavanje njezinih gospodarskih odnosa s ostatkom svijeta pod razumnim uvjetima; očuvanje njezine prirode, institucija i upravljanja od poremećaja izvana; kao i kontroliranje njezinih granica ." (Harold Brown, američki ministar obrane, 1977. – 1981.)
"Nacionalna sigurnost... najbolje se opisuje kao sposobnost kontrole domaćih i stranih uvjeta za koje javno mnijenje određene zajednice vjeruje da su potrebni za uživanje vlastitog samoodređenja ili autonomije, prosperiteta i blagostanja." (Charles Maier, 1990.)
"Nacionalna sigurnost je prikladna i agresivna mješavina političke otpornosti i zrelosti, ljudskih resursa, ekonomske strukture i kapaciteta, tehnološke kompetencije, industrijske baze i dostupnosti prirodnih resursa i konačno vojne moći." (Koledž nacionalne obrane Indije, 1996.)