Nacrt vječnog mira je knjiga iz 1795. koju je napisao njemački filozof Immanuel Kant. U knjizi Kant iznosi ideje koje su kasnije povezane s demokratskim mirom, komercijalnim mirom i institucionalnim mirom.
Kant je predložio mirovni program koji bi provodile vlade. Ti "preliminarni članci" opisali su ove korake koje treba poduzeti odmah ili što prije:
- "Nijedan tajni mirovni ugovor neće se smatrati valjanim u kojem postoji prešutno rezervirano pitanje za budući rat",
- "Nijedna neovisna država, velika ili mala, ne smije doći pod vlast druge države nasljeđivanjem, razmjenom, kupnjom ili donacijom",
- "Stalne vojske će s vremenom biti potpuno ukinute",
- "Državni dugovi ne smiju se ugovarati s ciljem vanjskog trvenja država",
- "Niti jedna država se ne smije na silu miješati u ustav ili vladu druge države",
- „Nijedna država neće tijekom rata dopustiti takva neprijateljska djela koja bi onemogućila međusobno povjerenje u kasniji mir: kao što su korištenje ubojica (percussores), trovača (venefici), kršenje kapitulacije i poticanje na izdaju (perduellio) u protivničkoj državi".
Tri definitivna članka ne bi osigurala samo prekid neprijateljstava, već i temelj na kojem bi se mogao graditi mir.
I.—“Građanski ustav svake države bit će republikanski.”
II.—“Pravo nacija bit će utemeljeno na federaciji slobodnih država.”
III.—“Prava ljudi, kao građana svijeta, bit će ograničena na uvjete univerzalne gostoljubivosti.”
Kantov esej na neki način nalikuje modernoj teoriji demokratskog mira. On govori o republikanskim, (ne demokratskim) državama, za koje definira da imaju predstavničke vlade, u kojima je zakonodavna vlast odvojena od izvršne. Kant tvrdi da će republike biti u međusobnom miru, jer će više težiti pacifizmu nego drugim oblicima vladavine. U eseju se republičke vlade ne tretiraju kao dovoljne za postizanje mira: univerzalna gostoljubivost (ius cosmopoliticum) i federacija slobodnih država neophodni su za svjesno provođenje njegova programa od šest točaka.
Kant je također raspravljao protiv svjetske vlade, tvrdeći da bi bila sklona tiraniji. Najbolje rješenje za anarhiju u međunarodnom sustavu bilo je stvaranje lige neovisnih republikanskih država.