Papa Ivan Pavao II, rođen kao Karol Józef Wojtyła (18. svibnja 1920. - 2. travnja 2005.) bio je poglavar Katoličke crkve i suveren Grada Vatikana od 1978. do svoje smrti 2005. godine.
U mladosti se Wojtyła okušao u kazališnoj glumi. Maturirao je s odličnim ocjenama srednju mušku školu u Wadowicama u Poljskoj 1938. godine, ubrzo nakon čega je izbio Drugi svjetski rat. Tijekom rata, kako bi izbjegao otmicu i slanje u njemački robovski radni logor, prijavio se za rad u teškim uvjetima u kamenolomu. Wojtyła je s vremenom počeo glumiti i razvio ljubav prema profesiji te je sudjelovao u lokalnom kazalištu.
Lingvistički vješt Wojtyła želio je studirati poljski na sveučilištu. Potaknut razgovorom s Adamom Stefanom Sapiehom, odlučio je studirati teologiju i postati svećenik. Na kraju se Wojtyła uzdigao do položaja krakovskog nadbiskupa, a zatim do kardinala, a oba je položaja prethodno obnašao njegov mentor.
Wojtyła je izabran za papu trećeg dana druge papinske konklave 1978. (postajući jedan od najmlađih papa u povijesti). Na prvoj papinskoj konklavi 1978. ranije u kolovozu izabran da naslijedi Papu Pavla VI., ali je umro nakon samo 33 dana. Wojtyła je preuzeo ime svog prethodnika u znak poštovanja prema njemu.
Ivan Pavao II bio je prvi papa koji nije Talijan nakon Adrijana VI u 16. stoljeću, kao i treći papa s najdužim stažem u povijesti nakon Pija IX i svetog Petra. Ivan Pavao II nastojao je u duhu ekumenizma poboljšati odnose Katoličke crkve sa judaizmom, islamom i Istočnom pravoslavnom crkvom, držeći jasno ateizam najvećom prijetnjom.
Zadržao je prethodna stajališta Crkve o pitanjima kao što su pobačaj, umjetna kontracepcija, ređenje žena i celibat svećenstva, i iako je podržavao reforme Drugog vatikanskog koncila, smatralo se da je općenito konzervativan u njihovom tumačenju. Naglasak je stavio na obitelj i identitet, propitujući konzumerizam, hedonizam i težnju za bogatstvom. Bio je jedan od svjetskih vođa koji su najviše putovali u povijesti, posjetivši 129 zemalja tijekom svog pontifikata.
Kao dio svog posebnog naglaska na univerzalni poziv na svetost, beatificirao je 1344, te također kanonizirao 483 osobe, više od ukupnog broja njegovih prethodnika tijekom prethodnih pet stoljeća. Do svoje smrti imenovao je većinu kardinalskog zbora, posvetio ili suposvetio mnoge svjetske biskupe i zaredio mnoge svećenike. Pripisuje mu se zasluga za borbu protiv diktatura, a za demokraciju i za pomoć u okončanju komunističke vladavine u njegovoj rodnoj Poljskoj i ostatku Europe. Pod Ivanom Pavlom II., Katolička crkva znatno je proširila svoj utjecaj u Africi i Latinskoj Americi te zadržala svoj utjecaj u Europi i ostatku svijeta.
Bio je kritiziran jer je navodno, kao nadbiskup, odobravao seksualno zlostavljanje djece od strane svećenika u Poljskoj, iako su same tvrdnje bile kritizirane. Pod Ivanom Pavlom II. izrađena su i stupila na snagu dva najvažnija ustava suvremene Katoličke crkve: Zakonik kanonskoga prava iz 1983., koji je, među mnogim stvarima, započeo nastojanje da se suzbije seksualno zlostavljanje u Katoličkoj crkvi; te Katekizam Katoličke Crkve, koji je između ostalog pojasnio stav Crkve o homoseksualnosti.
Na slici: Ivan Pavao II diskutira u avionu sa Sandrom Pertinijem, predsjednikom Italije