U razvoju ljudskog društva bitan trenutak je bio prelazak na poljoprivredu. Obrađivanje zemlje uzrok je prvih gradova i drugačijeg načina života. Pravi poticaj poljoprivredi dalo je navodnjavanje. U tom trenutku bilo je važno znati (i predvidjeti) plavljenje rijeka, godišnja doba, mikroklimu... Da bi to savladao prapovijesni je čovjek morao razviti kalendar.
Povijest kalendara pokriva prakse s vrlo drevnim korijenima jer su ljudi stvarali i koristili različite metode za praćenje dana i većih vremenskih odjeljaka. Kalendari obično služe u kulturne i praktične svrhe i često su povezani s astronomijom i poljoprivredom.
Arheolozi su rekonstruirali metode mjerenja vremena koje sežu u prapovijesno doba, staro barem koliko i neolitik. Prirodne jedinice za mjerenje vremena koje koristi većina povijesnih društava su dan, solarna godina i lunacija. Pretpostavlja se da su brojne pretpovijesne strukture imale svrhu mjerenja vremena (obično praćenje tijeka solarne godine). To uključuje mnoge megalitske strukture i rekonstruirane građevine koji sežu daleko u neolitsko razdoblje.
Mezolitski raspored od dvanaest jama i luka pronađen u Warren Fieldu, Aberdeenshire, Škotska, datiran u otprilike 8.000 godina prije Krista, opisan je kao lunarni kalendar i nazvan je "najstariji poznati kalendar na svijetu" 2013. godine. Lokalni arheolozi i mediji proglasili su keramički artefakt iz Bugarske, poznat kao model Slatinske peći, otprilike 5000. pr. Kr., najstarijim poznatim prikazom kalendara, što nije prihvaćeno kao valjana i opća teorija.
Arheološki nalazi vučedolske kulture u Vinkovcima u današnjoj Hrvatskoj uključivali su keramičku posudu datiranu u 2600. pr. Kr. s urezanim ideogramima nebeskih tijela, koji se tumačio kao astralni kalendar, najstariji u Europi koji prikazuje godinu koja počinje u sumrak prvi dan proljeća.
Drevni sumerski kalendar, otprilike datiran u 2100. pr. Kr., dijelio je godinu na 12 lunarnih mjeseci od 29 ili 30 dana. Svaki je mjesec započinjao uočavanjem mladog mjeseca. Sumerski mjeseci nisu imali jedinstveni naziv u cijelom Sumeru zbog religijske raznolikosti. To je dovelo do toga da su ih pisari i znanstvenici nazivali "prvi mjesec", "peti mjesec", itd. Kako bi lunarna godina od 354 dana bila u skladu sa solarnom godinom od 365.242 dana, dodavan je dodatni mjesec periodično, slično gregorijanskoj prijestupnoj godini. U sumerskom kalendaru nije bilo tjedana. Sveti dani i slobodno vrijeme obično su se slavili svakog prvog, sedmog i petnaestog u mjesecu. Osim ovih svetih dana, postojali su i blagdani koji su se razlikovali od grada do grada.
Kasnije nalazimo mnoge primjere kalendara, od Perzijskog, Zoroastrijskog, Partskog i starog Atenskog kalendara.