Adolf Hitler (20. travnja 1889. - 30. travnja 1945.) bio je njemački političar rođen u Austriji koji je bio diktator Njemačke od 1933. do samoubojstva 1945. Dospio je na vlast kao vođa Nacističke stranke, postavši kancelar 1933., a zatim uzevši titulu Führer und Reichskanzler 1934. Tijekom svoje diktature započeo je Drugi svjetski rat u Europi invazijom na Poljsku 1. rujna 1939. Bio je blisko uključen u vojne operacije tijekom rata i bio je inspirator za počinjenje holokausta, genocida nad oko šest milijuna Židova i milijuna drugih žrtava.
Hitler je rođen u Braunau am Inn u Austro-Ugarskoj, a odrastao je u blizini Linza. Živio je u Beču u prvom desetljeću 1900-ih prije nego što se preselio u Njemačku 1913. Odlikovan je tijekom službe u njemačkoj vojsci u Prvom svjetskom ratu. Godine 1919. pridružio se Njemačkoj radničkoj stranci (DAP), preteči Nacističke stranke, a 1921. imenovan je vođom Nacističke stranke (NSDAP). Godine 1923. pokušao je preuzeti vlast u neuspješnom puču u Münchenu i osuđen je na pet godina zatvora, odsluživši nešto više od godinu dana kazne. Dok je bio tamo, diktirao je prvi tom svoje autobiografije i političkog manifesta Mein Kampf ("Moja borba").
Do studenog 1932. Nacistička stranka je bila najveća u Reichstagu, ali nije imala natpolovičnu većinu. Niti jedna politička stranka nije uspjela formirati većinsku koaliciju za podršku kandidatu za kancelara. Bivši kancelar Franz von Papen i drugi konzervativni čelnici uvjerili su predsjednika Paula von Hindenburga da imenuje Hitlera za kancelara 30. siječnja 1933. Ubrzo nakon toga, Reichstag je donio Zakon o omogućavanju iz 1933. kojim je započeo proces transformacije Weimarske Republike u nacističku Njemačku, nazvanu i Treći Reich.
Njegovih prvih šest godina na vlasti rezultiralo je brzim gospodarskim oporavkom od Velike depresije, ukidanjem ograničenja nametnutih Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata i aneksijom teritorija nastanjenih milijunima etničkih Nijemaca, što mu je u početku dalo značajnu podršku naroda. Jedan od Hitlerovih ključnih ciljeva bio je Lebensraum (lit. 'životni prostor') za njemački narod u istočnoj Europi, a njegova se agresivna vanjska politika smatra primarnim uzrokom Drugog svjetskog rata u Europi. Upravljao je ponovnim naoružavanjem velikih razmjera i 1. rujna 1939. izvršio invaziju na Poljsku, što je rezultiralo objavom rata Britanije i Francuske Njemačkoj.
U lipnju 1941. Hitler je naredio invaziju na Sovjetski Savez. U prosincu 1941. objavio je rat Sjedinjenim Državama. Do kraja 1941. njemačke snage i europske sile Osovine okupirale su veći dio Europe i sjeverne Afrike. Ti su dobici postupno poništeni nakon 1941., a 1945. savezničke su vojske porazile njemačku vojsku. 30. travnja 1945. počinio je samoubojstvo kako bi izbjegao zarobljavanje od strane sovjetske Crvene armije.
Povjesničar i biograf Ian Kershaw opisuje Hitlera kao "utjelovljenje modernog političkog zla". Pod Hitlerovim vodstvom i rasističkom ideologijom, nacistički režim bio je odgovoran za genocid nad oko šest milijuna Židova i za milijune drugih žrtava, koje su on i njegovi sljedbenici smatrali Untermenschenima (podljudima) ili društveno nepoželjnima. Hitler i nacistički režim također su odgovorni za namjerno ubijanje procijenjenih 19,3 milijuna civila i ratnih zarobljenika. Osim toga, 28,7 milijuna vojnika i civila umrlo je kao rezultat vojnih akcija na europskom ratištu.
Na slici: Završetak svih Hitlerovih planova u Berlinu