Vučedol je arheološki lokalitet iz neolitika. Nalazi se 5 km nizvodno od Vukovara, a otkrio ga je Josip Brunšmid, direktor Arheološkog muzeja u Zagrebu i prvi profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1897., kad je napravio prvu arheološku sondu na tom nalazištu.
Najstariji nalazi, oni neolitički, predstavljaju razvijenu fazu starčevačke kulture (po selu Starčevo kod Pančeva u Srbiji), koja se prostirala od današnje Bosne i Hercegovine i sjeveroistočne Hrvatske, pa do Makedonije. Ljudi ove kulture naseljavali su povišene obale rijeka, na padinama brežuljaka ili prirodnim uzvišenjama. Sve nastambe su jamskog tipa, sastavljene od zemunica u obliku brojke osam, a uz zemunice nalaze se ukopane ostave. Nađene su udice od kosti, pa se razumije da su ovi ljudi za prehranu rabili ribu. U blizini Vučedola nalaze se dvije dugačke ade, a rijeka je sporija što je olakšavalo ribolov. Ova kultura postojala je na Vučedolu do sredine 6. tisućljeća pr. n. e.