Specijalizacija u psihijatriji može se pratiti već u staroj Indiji. Najstariji tekstovi o psihijatriji uključuju ayurvedski tekst, Charaka Samhita. Neke od prvih bolnica za liječenje mentalnih bolesti osnovane su tijekom 3. stoljeća prije naše ere. Početak psihijatrije kao medicinske specijalnosti datira se u sredinu devetnaestog stoljeća, iako se njezini počeci mogu pratiti i ranije.
Specijalizirane bolnice za liječenje mentalnih poremećaja građene su u srednjovjekovnoj Europi od 13. stoljeća, ali su korištene samo kao ustanove za skrbništvo i nisu pružale nikakvu vrstu liječenja.
U Saskoj je početkom 18. stoljeća provedena nova socijalna politika u kojoj su kriminalci, prostitutke, skitnice, siročad i mentalno bolesni zatvarani i preodgajani prema konceptima prosvjetiteljstva. Kao rezultat toga, izgrađeni su razni zatvori, odobrene škole i ludnice, uključujući bolnicu "Chur-Sachisches Zucht-Waysen und Armen-Haus" u Waldheimu 1716., koja je bila prva državna ustanova posvećena skrbi za psihički bolesnik na njemačkom teritoriju.
Trideset godina kasnije, poznato je da je tada vladajući monarh u Engleskoj George III imao mentalni poremećaj. Nakon kraljeve remisije 1789. godine, mentalna bolest se počela smatrati nečim što se može liječiti i izliječiti. Uvođenje moralnog tretmana neovisno su inicirali francuski liječnik Philippe Pinel i engleski kveker William Tuke.
Moderno doba pružanja skrbi za duševno bolesne započelo je početkom 19. stoljeća velikim naporima pod vodstvom države. Javni mentalni azili osnovani su u Britaniji nakon donošenja Zakona o okružnim azilima iz 1808. godine. To je ovlastilo suce da u svakom okrugu izgrade azile koji se plaćaju za smještaj mnogih 'luđaka siromaha'. Prvo se prijavilo devet okruga, a prvi javni azil otvoren je 1812. u Nottinghamshireu. Osnovani su parlamentarni odbori za istraživanje zlostavljanja u privatnim ludnicama poput bolnice Bethlem - njezini su službenici na kraju otpušteni, a nacionalna pozornost usmjerena je na rutinsku upotrebu šipki, lanaca i lisica te prljave uvjete u kojima su zatvorenici živjeli.
Zakon o ludilu iz 1845. bio je važna prekretnica u liječenju mentalno bolesnih, jer je izričito promijenio status mentalno bolesnih osoba u pacijente kojima je bilo potrebno liječenje. Zakonom je stvoreno Povjerenstvo za ludilo, na čelu s lordom Shaftesburyjem. Svi su azili morali imati pisane propise i stalnog kvalificiranog liječnika. Godine 1838. Francuska je donijela zakon kojim se reguliraju prijemi u azile i usluge azila u cijeloj zemlji. U Sjedinjenim Državama podizanje državnih azila započelo je s prvim zakonom o osnivanju azila u New Yorku, donesenim 1842. godine. Državna bolnica Utica otvorena je otprilike 1850. godine. Do kasnih 1890-ih i ranih 1900-ih broj osoba smještenih u azile I bolnice popeo se na stotine tisuća.
Godine 1963., američki predsjednik John F. Kennedy uveo je zakon kojim je Nacionalni institut za mentalno zdravlje delegirao upravljanje Centrima za mentalno zdravlje zajednice za one koji su otpušteni iz državnih psihijatrijskih bolnica. Kasnije su se centri za mentalno zdravlje u zajednici usmjerili na pružanje psihoterapije za one s akutnim, ali manje ozbiljnim mentalnim poremećajima.
Godine 1973. psiholog David Rosenhan objavio je Rosenhanov eksperiment, studiju s rezultatima koji su doveli do pitanja o valjanosti psihijatrijskih dijagnoza. Kritičari poput Roberta Spitzera sumnjali su u valjanost i vjerodostojnost studije, ali su priznali da dosljednost psihijatrijskih dijagnoza treba poboljšati.
Psihijatrija, kao i većina medicinskih specijalnosti, ima stalnu, značajnu potrebu za istraživanjem svojih bolesti, klasifikacija i tretmana. Psihijatrija prihvaća temeljno uvjerenje biologije da su bolest i zdravlje različiti elementi prilagodbe pojedinca na okoliš. Ali psihijatrija također priznaje da je okoliš ljudske vrste složen i uključuje fizičke, kulturne i međuljudske elemente. Osim vanjskih čimbenika, ljudski mozak mora sadržavati i organizirati nade, strahove, želje, fantazije i osjećaje pojedinca. Težak zadatak psihijatrije je premostiti razumijevanje ovih čimbenika kako bi se mogli proučavati i klinički i fiziološki.
Na slici: Francuski liječnik Pinel obilazi azil: tretman psihičkih bolesnika u to je vrijeme bio užasan.