Do 63. godine prije nove ere rimske legije koje je vodio Pompej pobijedile su pontskog kralja Mitridata VI. Eupatora, jednog od najvećih neprijatelja Rima i vladara i srušile državu Seleukida, dinastije koju je nakon smrti Aleksandra Velikog utemeljio njegov vojskovođa Seleuk I. Pompej je onda počeo uređivati istok po rimskom ukusu; anektirao je Siriju,

O Iliriku rimski povjesničari i geografi nisu baš imali dobro mišljenje. Strabon u VII. knjizi svoje Geografije piše da je obala tog dijela Europe prepuna dobrih luka i to ne samo na kopnu, već i na brojnim otocima te da je ona prepuna sunca i dobra za voće, masline i vino. Ali, Strabon odmah dodaje da stanovnici tog dijela svijeta nisu iskoristili to bogatstvo jer su neuki, divlji i pored toga još imaju naviku gusariti po moru.

Sedmogodišnji rat (ponegdje je trajao i 9 godina), koji se naziva i Pomeranski rat ili Francusko-indijanski rat, odvijao se 1754. i 1756-1763., a sukobljene su strane bile Velika Britanija, britanske kolonije u Sjevernoj Americi, Pruska i Hannover protiv Francuske (i Nove Francuske (Kanade)), Austrije, Rusije, Švedske i Saske. Španjolska i Portugal poslije su uvučeni u sukob, a vojska neutralne Nizozemske napadnuta je u Indiji.

U prosincu 1572. godine po Susedgradu i Donjoj Stubici krstare skupine seljaka. Mogli su se raspoznati po tome što su svoj klobuk okitili zimzelenom. Bio je to znak da su oni članovi muške punte.

Taj sukob počeo je 1968. godine maršem u Derryju kojim se tražilo građanska prava za katoličku manjinu. Završio je trideset godina poslije Sporazumom od Velikog petka.

14. svibnja 1947. godine, dan prije isteka mandata na temelju kojeg je Velika Britanija upravljala Palestinom, David Ben Gurion, čelnik Židovske agencije koja je predstavljala židovsku zajednicu u Palestini, proglasio je "uspostavu Eretz-Israela koji će biti poznat kao Država Izrael".

Druga polovica 19. stoljeća donosi do tada neviđenu seobu ljudi iz Evrope u SAD. Amerikanci su preferirali useljenike iz tzv. Stare Evrope, dok su mi useljenici iz Istočne Evrope i posebno tadašnje Austro-Ugarske bili čudni, čak i neprihvatljivi.

Gost prof. dr. sc. Tvrtka Jakovine je istaknuti francuski povjesničar Henry Rousso koji se prvo bavio poviješću Drugog svjetskog rata te poslijeratnim razdobljem, posebno vichyevskim režimom i čistkama. Potom se okrenuo prema povijesti kolektivnog sjećanja i iskustvima prošlosti, polju čijem je stvaranju i sam pridonio.

Nakon što je 20.6.1837. preminuo kralj William IV., na prijestolje u Londonu sjela je princeza Viktorija. Imala je tada jedva osamnaest godina. Vladala je pune 64 godine. Razdoblje koje se obično naziva viktorijanskim dobom započelo je početkom tridesetih godina 19. stoljeća, nakon što je Britanija uvela reforme koje su politički sustav otvorile srednjoj klasi.

U jeku operacije Schwartz ili Pete ofenzive na rijeci Sutjesci, partizanski Vrhovni štab čekao je iskrcavanje engleskih vojnih izaslanika. Bilo je važno da se Britanci osobno uvjere tko se zaista bori protiv Nijemaca na području Jugoslavije.